|
Registrirani korisnik
Registracija: Nov 2015.
Lokacija: Blizu Koprivnice
Postova: 96
|
Na kraju dok je sve bilo gotovo i kada me suprug vidio u kojem sam stanju, samo se jedno vrijeme ispričavao i da više nikada neće to tražiti od mene i zahvalio mi se što sam mu rodila srećicu. Mislim da te riječi nikada neću zaboraviti i kako je plakao na mojim grudima, bukvalno, kao u filmu. Samo je govorio da je znao da će tako biti pa me nije htio plašiti. Morala bi piti željezo još barem 2mj ali čim samo izašla iz bolnice (8 dana, komplikacije oko bakterije kod male) mogla sam i kuhati i sve. A sada znam leći nekad malo popodne, sat dva. A osoblje je bio super,na kraju sam im ostavila pismo u ladici, valjda je netko pročitao doktorima i sestrama.
|