[sarah kay sandy]

vlasta29 kaže:

Znam da ti je teško i po smajliću vidim da si očajna.Mene je to snašlo prije tri godine i da se ne ponavljam s objašnjavanjem znam kako ti je.Iz čista mira dođeš na aparatić.Teško se pomiriti sa sudbinom i početi novi naćin života.Nisam pesimista u životu nego sam optimista.Tako da moj savjet nemoj shvatit tragično.Nažalost imat ćeš loše i bolje trenutke ,loše i bolje dane,ali netreba to tako crno gledati.Sad ti se čini da je smak svijeta,ali nije.Opet ponavljam od toga se ne umire.Osvrni se malo oko sebe i vidjet češ da svatko ima nekakav problem zdravstveni ili privatni.Naš je naravno najveći.Ne odustaj od komunikacije s drugim ljudima i ne ustručavaj tražiti da ti se ponovi dok ne razumiješ.Ipak imaš priliku i dalje komunicirati sa svijetom oko sebe.Naučit češ se uživanju slušajući ptičice i svim ostalim zvukovima koje nismo svijesni i prihvačamo ih zdravo za gotovo dok normalno čujemo.Gledaj to i s pozitivne strane mogla si i čisto izgubiti sluh.To je tragedija.Ovak ne predavaj se i ne posustaj.Život je borba.A kaj se tiče zujanja nakon nekog vremena češ se priviknut. Moje zujanje ja zovem sinfionijski orkestar.Imam povremeno prvu,drugu violinu povremeno kontabasA povremeno flautu.Pa tko to može poželjeti,a besplatno.Šala mala bilo bi smješno da nije istinito.Dakle draga Vlasta glavu gore nisi sama ne posustaj i već znaš da nisi sama.Ima puno ljudi sa sličnim problemom i žive.Pusa.I nadam se da će sljedeći smajlić biti bolji.Ah što se raspisah.