Quote:
DavMla kaže:
Po meni da bi nesto nazvali postojanim,moralo bi da postoji zauvek i da ne prestane.Medjutim,sve sto definisemo kao postojano je promenljivo i prolazno.
|
Kao što je rekla uvažena kolegica, postojano znači trajno, a ne "ono što postoji". Ništa što postoji nije postojano. Esencija je ono što je postojano u promjeni. Ali, esencija nije pojava, nego suprotnost pojave. No, shvaćajući što si zapravo htio reći, mogu ti savjetovati da se zadržiš upravo pri toj misli - naime, za ono što konkretno postoji je karakteristično baš to da je konačno i prolazno. Nužno je takvo zbog inherentne kontradikcije. Njegova suprotnost (esencija) je - opet logički nužno - suprotna, dakle trajna na podlozi prolaznosti. Ali se ne pojavljuje. Znači nije egzistentna. Međutim, esencija se izvodi iz pojave, uvjetno rečeno, odnosno esenciji je esencijalno to da se pojavljuje. Odnosno, ona je idealitet egzistentnog, bez kojega to egzistentno nije inteligibilno. Nadalje, bitak je esencijalno različit od egzistencije, pa i od aktualnosti. "Biti" je samo infinitiv kopule "jest". A pojam egzistencije proizlazi iz relacije temelja i utemeljenog (konzekventa). Tj. egzistencija bi bila biće ili bitak koji ima temelj, koji je utemeljen. Osim toga, budući da je svaka egzistencija nužno jedinstvo forme i sadržaja, to znači da ako mislimo zasebno formu i zasebno sadržaj (što je, začudo, moguće) onda zapravo mislimo jednu neegzistentnu - nepostojeću - apstrakciju. Preporučam ti također da pogledaš Buddhine "
tri oznake egzistencije", koje sam nedavno spomenuo u jednom postu. Tamo ćeš naći isto ovo, rečeno na malo drugačiji način. Gledanje na istu stvar s drugog aspekta često pomaže u shvaćanju.