Cherie kaže:
Poniznost, koja je po definiciji skromno, nenametljivo, skuršeno ponašanje i pericipiranje sebe kao nevažnog u odnosu na druge i Boga - mora izvirati iz dubokog uvida u prirodu stvarnosti, inače je samo uvjetovano ponašanje, odnosno program.
Po meni taj uvid se može izraziti sanskritskim pojmom: nirmama - koji znači u slobodnom prevodu - ništa nije moje, nemam ništa, ništa mi ne pripada.
Samo čovjek koji zna da sve što ima - roditelji, žena, djeca, sva njegova imovina, sve što je stvorio i sve što je izgradio, sve što zna, sve što je naučio, diplome koje je objesio na zid, sve što je stekao, ama baš sve uključujući njegovo tijelo i njegov identitet ----- mu je dano, nije njegovo, ima rok trajanja i bit će mu prije ili kasnije oduzeto može biti isitnski ponizan.
Ova spoznaja ga čini nekonfliktnim, pomirljivim, bez potrebe da bude u stanju sukoba sa svijetom, drugima, bližnjima ili bogom, takav čovjek neće biti arogantan, bahat, napuvan, samodopadan, pucati od samovažnosti i biti pun sebe (što su osobine suprotone poniznosti).
Ali neće biti ni mekušac, koji se ugađa drugima .... jer osim što vidi da on ništa nema, vidi da ni drugi ništa nemaju.
|