bebi ima 18 mjeseci, ulazimo u neku fazu kad koliko god strogo i ljutito da mu kažem "NE" za neke stvari, on me gleda, smije se i radi to opet. znam da ispituje granice, kužim ja to, ali što napraviti.. mislim, kako mu pokazati da je to "ne", da sam ljuta i da mora odmah prestati s tim?
prvi put smo uspostavili to "ne" tako da bih mu rekla "NE!" i odmaknula ga odmah - sad mu je to smiješno, i "ne", i odmicanje, i ponavlja radnju uporno. ne mogu pustiti i ignorirati jer je riječ o stvarima koje da mu pustim mogu ga ozbiljno ozlijediti ili se mogu uništiti a nisu baš jeftine, i ne, nemam načina da te stvari sklonim, blokiram mu pristup i slično.
kako da opet doživi moje "ne" bez izderavanja i kažnjavanja?
drugi problem koji nas odnedavno muči su njegove reakcije kad mu se nešto što eto baš želi ne da ili mu se uzme nešto što ne bi smio dirati, te kad idemo raditi nešto što on ne želi odnosno ne idemo raditi nešto što bi htio.
nekad (uglavnom) samo malo prosvjeduje cendranjem ali sve češće zna se toliko razbijesniti i rasplakati, da nemam načina da ga smirim odvlačenjem pažnje na nešto drugo, zagrljajem ili maženjem. ponekad čak ni davanjem stvari koju sam mu uzela natrag. urla i plače, baca stvari koje mu dam u zamjenu ljutito na pod, odguruje mene.. baš se razbjesni i ne da se smiriti
danas smo imali, ne znam kako da to drukčije nazovem, histerični ispad
uzela sam mu uzicu od moje majice da me ne poteže za nju, i toliko se razbjesnio da se skoro petnaestak minuta nije dao smiriti - plače i vrišti da je skoro poplavio, suze, bacaka se naokolo, ne da se primiti, ne pomaže ni pjevanje, ni pričanje, ni igračka, ni da mu vratim uzicu.. ništa
i onda kad se i smirio i dalje je jecao, sav bi se stresao svako malo i opet počinjao plakati, na kraju je zaspao (išli smo spavati kad se to dogodilo danas) i nastavio jecati i u snu
mislim pojma nemam što da radim u tom trenu, da ga samo pustim?
poludim kad je takav a ne znam što da radim, kako da ga utješim i da mu pomognem...