Pogledaj jedan post
Old 26.11.2012., 10:15   #11
po treći put pišem o točki. bezuspješno. točka izmiče mom poimanju. točka me laže i izrabljuje. ona krade moje nizove koje prelama u dijeliće razbijenog kaleidoskopa koji onda ne daje sliku. samo rasipani šareni paprići. konfete sa završene proslave. točkaste konfete. stavljam ih ipak tri zaredom... to pomaže. i što je sad uopće između ove dvije zadnje točke. ima li istine il mi se zaglavila između dva zuba i pokušavam je iščačkati čačkalicom. čačkalicom koja će onda poslužiti kao veslo kad otisnem se na more. i kad se umorim onda tamo zaspim. i morem se pokrijem. poklanjam ti to more. to je tvoje more. ti si mi ga dao. i sad kad obala odmiče i ne ostaje ničeg. ležim tako na parketu. more preko mene. i već pusta postaje ova domovina u kojoj krajolik se izmijenjuje sa satima zaborava. koji ističe i izmiče svim nizovima. koji padaju niz liticu i utapaju se na rubu mog pokrivača. i zabranjujem ti da tako govoriš. ukini točke. pomiješaj sva slova u jednu juhu. jesti ćemo istom žlicom. ma pričam bez veze. evo točka. ne pristajem. ustupam ti točku. gledam nizove na nebu. ćorava sam i sunce su prekrili oblaci u ovoj mojoj mračnoj sobi ovdje. točka pristaje. rez. rez. priča ide dalje. sad namjerno izostavljam točku
Lucia Joyce is offline  
Odgovori s citatom