Quote:
newcomer kaže:
A ovo o Srbiji kao izvoru 'nadahnuca' kako raditi... no comment. Sacuvaj me Boze.
|
Dobro, možda ne nadahnuće, ali jesi li ti vidio njihov humor u filmovima? Pa meni je prosto nepojmljivo kako hrvatski redatelji uopće nemaju smisla za humor (opet Matanić kao iznimka i, ajde nek' mu bude, Brešan sa Maršalom), a Srbi (sa kojima GRANIČIMO) prave filmove od kojih se valjaš po podu!? Dobro, tu možda neku određenu ulogu igra i naše "uzbuđenje" gledati stare (ili mlade) srpske glumce i njihov način govora, ali opet...
Kada smo već kod "dovođenja" naše publike u naša kina: sjećam se da je prije nekoliko godina (odnosno, dok je bio aktualan) film "3 Palme za 2 Bitange i Ribicu" bio jedan od najgledanijih srpskih filmova godine (mislim da se radilo o stotinama tisuća gledatelja u kinima diljem zemlje), a svake godine barem jedan njihov film nalazi se među pet najgledanijih...
U Hrvatskoj od 1991. god. samo su dva (DVA!!!!) filma uspjela utržiti kakav-takav "blockbusterski" rezultat i to obadva od istog redatelja: prvi (sačuvaj me Bože sramote) "Kako je počeo rat na mom otoku", a drugi (što smatram da je bilo samo zbog prvog) "Maršal"... Brešan snima novi film (Ovce u Gipsu, mislim da se zove, iako sam čuo da mu je promijenjen naslov), pa me baš zanima kako će proći sa tim, čisto zbog toga što se ne radi o komediji...
A kada već uspoređujem srpske i hrvatske filmove (iako je zapravo svaka "usporedba" apsurdna), htio bih još naglasiti da ja NE VJERUJEM da bi itko od hrvatskih redatelja uspio snimiti film kao Bure Baruta (koji je dobio i nagradu za najbolji Europski film 1997. ako se ne varam), toliko jednostavan da ne može biti jednostavniji, samo se priče razmjenjuju jedna za drugom... U Hrvatskoj se nitko uopće nije niti sjetio snimiti filmove takve vrste, pa makar i da budu teška kopiraža Kratkih Rezova, Sreće, Magnolije i inih...
Ali baš ono što je netko gore fantastično primijetio: zbog stravične lošine režije i glume, mi (gledatelji) naprosto obraćamo pažnju na to kako je to "odglumljeno" ili "režirano", pa nakon 20 minuta više ne znamo niti o čemu se u filmu radi, a što nam uopće nije niti bitno, jer nam je puls već na 250 od grozote koju gledamo...