|
Posvete
Vidjeh upis NoWe.. spomen posvete.
Isprva sam mislio kako posveta može nositi samo ugodne konotacije.
Posvećuješ nekom neku knjigu. Priču. Roman. Rečenice.
Kad ono, "ostariš", shvatiš ljude. Shvatiš ništavnost, u neku ruku. Po pitanju nekih posveta.
Što je točno posveta? Zadovoljavanje osobne taštine nad napisanim ili ljubav?
Ili je istina uvijek negdje između..?
Ne znam ih napamet, ali nailazio sam na prekrasne posvete, one koje te odista dirnu. Pa čak i zavedu putem čitanja te knjige.
Da li, zapravo pitam, posveta gorči zbog posvete same, ili zbog ljudi koji i u svojoj nesavršenosti znaju biti sablasno podmukli?
Imate neke lijepe posvete za ove stranice…?
Da me uvjerite u suprotno
(doduše, da ne bude zabune, više sam mislio na stvarne posvete u knjigama, no one koje mi ispisujemo kada nekome nešto poklanjamo)
|