Autorice, tvoj prvi post je tako tužan
U prvoj godini braka, kada doslovno ne bi smjeli moći maknuti ruke jedan sa drugoga, vi jedva da se viđate.
Uopće neću ulaziti tko od vas je u pravu ili krivu, to nije ni bitno. bitno je to da ste u situaciji u kojoj ste oboje nesretni. Po meni, život i brak su maraton, ne utrka na 100m, i zato mislim, da prije nego se napravi radikalan rez poput razvoda, treba pokušati spasiti što se spasiti da. To dakako ne znači da si samo ti ta koja treba pogaziti sve što misli i želi samo radi mira u kući. Samo probaj doprijeti do njega bez da ga optužuješ i bez da mu čitaš bukvicu. Probaj na konstruktivan način postaviti vam neki zajednički cilj. S druge strane, ne moj previše pokušavati promijeniti niti "izliječiti" njega. Fokusiraj se malo i na sebe i na stvari koje tebe vesele i ispunjavaju.
Vjerujem da će ti vrijeme brže prolaziti sada kad se vratiš na posao i želim ti da što prije ozdraviš
E da, i još nešto. Ako se želite odseliti da bi imali svoj mir, to je jedno. Ali odseliti se da vas roditelji ne bi čuli dok se svađate je sasvim krivo. Ako te je sram da roditelji vide/čuju kako se suprug ponaša prema tebi, onda ti je to jasan alarm da u tome odnosu nije sve kako treba.
Sretno, i prije svega, probaj odlučiti što bi ti htjela i gdje sebe vidiš u tom odnosu