Ma sve zavisi od vrsti druženja. Moj ide sam na muška druženja i poslovna, a u parovima se ponekad družimo zajedno. I normalno da sam bila pozvana čak i kad smo bili friško u vezi. Pa kako drugačije bi me upoznali
Inače ne volim priljepak i poprilično se razočaram kad se neke ženske ponašaju ko mutave srednjoškolke, koje nisu u stanju više imat odvojen život od mužjaka. Ja sam doživila par
trenutaka kad nisam znala kako bih reagirala.
Prvi put sam se dogovarala s prijateljicom koju dugo nisam vidila da se nađemo na kavi kad ja budem prolazila kroz ZG. I tako dopisujemo se mi, kako će doći i di će me čekati (prvo lice jednine) i onda me dočeka sa svojim momkom držeći se za ruke
I meni padne mrak na oči i jedva sam se suzdržala da ne otkrijem što zapravo mislim o tom susretu. Vjerovatno mi se na faci vidjelo negodovanje.. Ali ne razumijem, da ona u niti jednom trenu nije mogla napisati "MI". Doci cemo, skupit ćemo te, čekat ćemo te
to mi je bilo ogromno nepoštivanje, a njega i dan danas vidim ka pičkicu, jer nije moga pustit curu na žensko druženje, nego se i on mora s nama nacrtat.
Druga nenormalna situacija-prijateljica iz osnovne s kojom sam uživala provodit vrijeme u ćakulama nađe momka i nakon prvih turbulentnih godinu dana te veze kad se znala često povjeravati mi i tražiti savjete, uda se za dotičnog i odjednom je više NIKAD u životu nisam vidila nasamo
Jednom sam je bocnula da jel mogu ikud jedno bez drugog, a ona meni kroz smješak: aaa, mi ti svugdje idemo u paru i cerek kod oboje od uha do uha
Ne kontam i nikad mi neće bit jasno. Jel one misle da mi ostale nismo zaljubljene i nemamo partnere s kojima uživamo biti samo zato što ne glumimo sijamske blizance 24/7? Može pojašnjenje? Anyone?
