Quote:
morcego kaže:
Mislim da je ona toliko izranjavanja svojim lošim iskustvima od prije, da je sad "presretna" što je naišla na nekoga tko je voli i razumije i prihvaća takvu kakva jest, a dugo je morala glumatat da je nešto što nije. I onda to koristi preko svake mjere. Ko kad si na dijeti tisuću godina pa kasnije ždereš i što treba i što ne trebe - lupi te jo-jo efekt sto posto, osim ako odustaneš prije nego što je prekasno.
Ne mislim da je autor treba tolerirati takvu, ali ni da je njezino stanje uklesano u kamenu. Žena je traumatizirana. Jako. I sigurno neće zauvijek biti takva, tj. neće se zauvijek tako loše ponašati, posebice skuži li da bi ga mogla izgubit zbog svojih stavova i ponašanja.
Iz toga razloga, mislim da autor treba poraditi na sebi i na tome što njega veseli. Postoji vrlo veliki prostor između zanemarivanja voljene osobe (u ovom slučaju žene) i skakanja na svaku njenu grintavost, nauštrb sebe i vlastitoga mira. Neka joj pokaže malo da postoji i on, ali na krajnje neagresivan način. To bi je trebalo dozvati pameti, a ne dozove li je, i sam će vrlo brzo skontati što mu je činiti.
Inače - nikom posebno upućeno, ali ne razumijem ove forumske upise o "sjebanim životima", "tragedijama" i "bezizlaznosti" i "sami ste si krivi". Ko da su stvari nepromjenjive i ko da svi mi drugi živimo samo i isključivo sreću i nikad nismo ni od koga tražili savjet, a da nas ne lupi toljagom posred glave.
|
Svašta je moguće kad se čovjek pokrene, kad mu dođe u glavu.
Trauma (bila ili ne) nije opravdanje da i drugima stvaramo traume ( ovdje prvenstveno mislim na djecu, s zatim i na sve ostale).
Gledajući grintave ljude oko sebe nisam primjetila da su stali. Pogotovo ako su imali razumjevanje bližnjih za njihovo grintanje. Sa 20 s grintali na izgled, momke, izlaske, sa 40 na posao, muža, djecu, sa 50 menopauza, bolest (i slomiveni nokat je bolest), ... Njima je uvijek teško, nitko ih ne razumije, svi problemi ovog svijeta događaju se uvijek njima.