[freecursors]

Svako jutro probudim se sretan, sretan kao mali klinac na Božić. Ali ubrzo se sjetim tko sam, gdje sam i koga ću sve morati trpjeti taj dan. Nemoguće mi je izaći iz kreveta bez želje da udarim novorođenče u lice.
Svaki jebeni put me dočeka zapišana daska u kupaoni, britvice na rubovima umivaonika koji je ravnomjerno ispunjen dlakama s brade i hračcima. I mokar pod, prokleto ljepljiv, toliko da tjera na povračanje.
U kuhinji opet isto, mrvice kruha po radnoj površini i izlizani tragovi kečepa i majoneze po njoj. Posuda s mutnom vodom od kuhanih kobasica još se uvijek pari na šparetu, ima da ju je vrlo teško nagnuti nad sudoperom. Kosti s jučerašnjeg ručka čekaju mačke pokraj povećeg tanjurića; ipak nije svatko od nas košarkaš.
S vrućom crnom kavom se vračam u sobu, odlazim na internet, nitko ne dosađuje porukama, vjerojatno jedina dobra stvar danas. Ako se osjećam posebno mazohistično prolistam par tema na 'Religiji', ali češće masakriram neurone čitajući razna sranja na našim internetskim portalima. Vračam džezvu za kavu i primjećujem da je stara opet živčana zbog starog. Šopam se velafaxom.
Kupaona se više-manje posušila, očistim ono prije navedeno i odmah zatim se otuširam. Počistim za sobom, operem zube i sjedam za svoj stol pisati. Prilično se zabavljam iako posjedujem talent majmuna koji bezumno udara po pisaćoj mašini.
Ostajem sam u kući, osjećam se slobodnjie, bolje. Prigrizem nešto, bilo je i vrijeme. Ležim na krevetu i buljim u grbavi strop, promatram plijesan i razmišljam o relativno inteligentnim stvarima. To je ujedno i jadna isprika za lijenost i izbjegavanje obaveza.
Spremam se, na sebe stavljam prvo što nađem u ormaru i čekam zadnji čas prije nego što krenem. Mora da izbjegavam ostale, naporni su, a vjerujem da i ja njima nisam pretjerano zanimljiv. Putem obavezno imam slušalice, jer svi padaju na ispriku da ih nisam čuo kad su me zvali. Zadnje što mi treba je cerekanje osobe pored mene, njihove životne priče i ostale pizdarije.
Izbjegavam stajanje na kamenčiće i pukotine na asfaltu, tako je zanimljivije. Opet nailazim na glupave bakice na nogostupu koje se poravnavaju sa mnom, iako se krečemo jedno prema drugome. Njihov debilizam me duboko rastužuje. Žudim za danom kada će dobiti infarkt, tada svijet će postati bolje mjesto, iako gotovo nezamjetno. Takve grozne misli me zabrinjavaju.
Pri dolasku opet svi drkaju po mobitelima, to mi ide na živce, ponajviše jer se ne udostoje prestati dok komuniciraju sa ljudima oko sebe. Smijulje se u mali ekran poput idiota. "Uuuu dobila sam poruku, kako uzbudljivo! Hihihi, hehehe..."
I ja počinjem drkati po mobitelu u nadi da će me netko dobro zašamarati, da postoji takva osoba ona bi postala mojim vječnim prijateljem. Ženska populacija trača, a muška se bavi kladionicom ili sličnim. Dosadno je, sve je isto, svi eksperimenti na njima su već odavno provedeni. Željno čekam jesen i nove ljude oko sebe. Zasad se uklapam se i baljezgam gluposti, tek toliko da ubijem vrijeme. Prekomjerno dosađujem drugima, jer tako obično razviju tendenciju da me izbjegavaju, a to mi godi. Pod nastavom ili radim ili ne radim, tu nema pravila. Odmorima se opet drka po mobitelima u malim grupicama, svi se smiješe kao da su dobili na lutriji ili se napušili marihuane.
Po završetku odlazimo kući(no shit), ali ovaj put nije moguće izbjeći društvo. Komentiraju se događaji u tom danu i zbijaju interne šale. Infantilno i dosadno. Pokušavam ubrzati tempo hoda grupe da ju dostignem nakon što ih odbacim(živim najdalje). Čini se zabavnom, pomalo je prosta, ali nimalo maloumna. No vjerojatno ništa od toga.
Kod kuće se zatvaram, čitam, možda to napravi nešto pametno od mene. Visim po internetu, ponekad odigram nešto, a zatim odlazim u krevet. Prije sna pokušavam dokučiti što mi točno nedostaje, jer imam gotovo sve što čovjek može poželjeti, ali me ništa ne zadovoljava. Tonem u san pod dojmom da sam kakvo razmaženo derište, što vjerojatno i nije daleko od istine.
Tako je bilo danas, bilo je jučer i bit će sutra. Vječno mućenje svakog dana iznova, Limbo. Oh, kako li divno pretencioznog završetka...