Vidio Bog da je na zemlji postalo prekonfuzno, nasilje, ratovi, nevjera...sve loše da gore ne može biti, i odluči poslati svog sina jedinorođenoga da malo uvede reda. Kaže on tako jednog dana Isusu: "Ajde mali i ti nešto radi, da zaradiš džeparac" te mu objasni u detalje što od njega očekuje....I prihvati Isus.
Dođe on tako na zemlju i ode najprije u Ameriku. Misli, Amerika je ipak tu najveći štetočina, pa bi bilo dobro da najprije njih pozovem redu. I u prvom gradu na koji je naletio, negdje u "Bible beltu" naiđe on na kuću, zakuca na vrata i otvori mu neka žena.
Dobar dan, dobar dan.
Znaš li tko sam ja?
Ova pojma nema.
No idea.
Ništa. Zahvali se on, okrenu i bez velikog razmišljanja se zaputi dalje, za Europu....
Došavši tamo, ode u grad, opet ista scena:
Zakuca na vrata, otvori mu neki čovjek.
Znaš li tko sam ja ?
Pojma nemam.
Jebote, veli Isus, nema druge nego da idem u svoju zemlju Izrael, tamo će me sigurno znati.
Dođe on u tako u Izrael, memorije se bude, suza ide na oko....Trebalo mu je čak da se malo odmori i prespava prebirući po sjećanjima...toliku je tremu imao.
I sutradan ode on u grad, naleti na prvu kuću i pokuca na vrata. Nakon par trenutaka otvoriše se vrata i pojavi se neki mali dječak. Maksimalno pet-šest godina.
Dobar dan, reče Isus. Jeli znaš ti tko sam ja ?
A mali zastade na tren, okrenu se i viknu: Tata, daj brokve, evo ga opet.
Brokve=čavli