Kod Židova (Biblija) je od zalaska sunca do zalaska sunca.
Pravi post nije kada jedeš nešto dok kao "postiš"... Može biti i to - to je onda djelomičan post, kao što je Danijel u Bibliji postio odrekavši se jela koja gode teku... Estera je pak postila tri dana i tri noći bez jela i pila. Taj post se ne smije držati više od tri dana zbog bubrega.
Kada ljudi kao "poste" jer jedu ribu i sl. je meni smiješno. Isto tako mi nije baš jasan post kod muslimana koji poste cijeli dan, a onda se navečer najedu. (Iako sam i sama nekad to učinila ne izdržavši dulje od večeri
)
Svrha posta nije da ti budeš faca jer postiš, već je svrha u tome da se približiš Bogu kroz to. Pravi stav za post opisan je u Izaiji 58:
Quote:
|
58Viči iz sveg grla, ne suspeži se! Glas svoj poput roga podigni. Objavi mom narodu njegove zločine, domu Jakovljevu grijehe njegove. (2) Dan za danom oni mene traže i žele znati moje putove, kao narod koji vrši pravdu i ne zaboravlja pravo Boga svoga. Od mene ištu pravedne sudove i žude da im se Bog približi: (3) "Zašto postimo ako ti ne vidiš, zašto se trapimo ako ti ne znaš?" Gle, u dan kad postite poslove nalazite i na posao gonite radnike svoje. (4) Gle, vi postite da se prepirete i svađate i da pesnicom bijete siromahe. Ne postite više kao danas, i čut će vam se glas u visini! (5) Zar je meni takav post po volji u dan kad se čovjek trapi? Spuštati kao rogoz glavu k zemlji, sterati poda se kostrijet i pepeo, hoćeš li to zvati postom i danom ugodnim Jahvi? (6) Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat' spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; (7) podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. (8) Tad će sinut' poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a Slava Jahvina bit će ti zalaznicom. (9) Vikneš li, Jahve će ti odgovorit, kad zavapiš, reći će: "Evo me!" Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, (10) dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati, (11) Jahve će te vodit' bez prestanka, sitit će te u sušnim krajevima. On će krijepit' kosti tvoje i bit ćeš kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuši. (12) I ti ćeš gradit' na starim razvalinama, dići ćeš temelje budućih koljena. Zvat će te popravljačem pukotina i obnoviteljem cesta do naselja.
|