Quote:
Itto kaže:
Predmet psihoanalize nije um, razum, nego psiha, čovjek u svojoj unutarnjoj cijelosti koja djeluje prema vani.
|
Tim gore za psihu. Mislim, sama metafora "iznutra" i "vani" je plod starog kartezijanskog dualizma i napretka znanosti u 16. i 17. stoljeću.
Quote:
I posao psihoanalize nije redukcija na znanstvene termine, nonsense, nego dapače otkriće ličnih struktura *smisla u tumačenju, što je nešto sasvim drugo; psihoanaliza u prvom redu uzima važno, što je suprotno od redukcije.
I dalje mislim da svim "SAMO" uvijek nešto fali.
|
Uzima nešto važno i onda to oblikuje prema scijentističkim predrasudama. To objašnjava i njenu popularnost jer je lako razmišljati u znanstvenim apstrakcijama (što ne znači da je lako biti znanstvenikom) jer to praktički ne zahtjeva nikakav trud u modernog čovjeka.
Quote:
Ali pogotovo: predodžba da bi se do razvijenog uma došlo pod apstrakcijom od vlastite ličnosti - i možda još pod apstrakcijom od čovjeka uopće - je iluzija. To odmah tjera u svoje granice.
Čovjek sebe već mora jako precizno poznati, da bi razumio svoj specifični filter pred umom. Pažljivo slušati u sebe pomaže i vodi - baš što se tiče uma - do razvijene zrele ličnosti; "naučiti" um nije dosta.
|
Pojam ličnosti kako se promatra u psihoanalizi jest apstrakcija bliska mitologiji. Važan uvid recimo kod tumačenja snova jest da se implicitno čini eksplicitnim tumačenjem. Ali ne, psihoanalitičar želi dati mitološku sliku i to strpati to u "nesvjesno" (a kakav je to san kojega osoba nije svjesna, molim lijepo?).