Quote:
wing kaže:
Vidis nebih se slozila sa tim. Mogu opisati svoj dogadaj.
I moj dned je umro. Navecer u molitvi zamolila sam Boga da mi dopusti vidjeti ga da znam dal je dobro. I usnula sam djefa, predivnu bijelu svijetlost i stepenice iz te svijetlosti, djed je dolazio i smijao se, sav je svijetlio i rekao mi da je dobro.
|
Nisi ga vidjela nego si ga sanjala. da si ga vidjela završila bi u vrapču. čovjek kojeg si citirala je mislio na ono kao filmovima kad duh uđe u onog frajera koji vodi seansu, a to su obične gluposti i krađa novaca. neinkarnirani duh ne može ući u drugog čovjeka, nego samo demoni i to ako osoba nema zaštitu oko sebe.
On topik: san mrtvih osoba je samo prezentacija naših podsvjesnih neproživljenih emocija
__________________
Čovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto čovjek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne, i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, neko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor, i on ce počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad sve dok se ne boji da započinje. Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je da promijeni mjesto i nametne uslove. Kuda i kako da ode? (Derviš i smrt, Meša Selimović)
|