Quote:
|
Saharun kaže:
Nego, osim umivanja, kako ti doživljavaš vodu?
|
Ne znam što bih ti rekla. Ali imala sam jedno iskustvo koje me čini sigurnom da je živo biće, iako je ta živost vjerojatno drugačija nego zamišljamo.
Svako ljeto, svaki dan plivala sam jednom te istom rutom do jednog zaljeva i natrag. Uvijek rano ujutro, more mirno ko ulje, samo more, galebovi i ja. Razdragana pjevala bih onu Đulijanovu pjesmu i brčkala po vodi kao malo dijete. Osjećala sam se dobro, nadmoćno bih pljuskala po vodi i zezala se, sigurna u svoje plivačko umjeće i tu mirnu vodu.
Jedno jutro, tako sva sigurna u sebe, nesvjesno se osjećajući moćnija i od mora ( taj osjećaj kao takav sam kasnije registrirala), odjednom sam bila povučena naglavce u vodu, i na neki način stegnuta nekom nepojmljivom snagom. ( Napominjem: nema nikakvih virova, jakih struja, preplivala tamo tisuću puta.) Istog trenutka sam "shvatila" da sam bahatim razmišljanjem o sebi na neki način "uvrijedila" tu divnu, snažnu vodenu energiju, i odmah sam se predala te izrazila strahopoštovnje moćnom moru i zahvalnost što mi dopušta da ga siječem, brčkam i uživam u njemu. Istog sam časa bila oslobođena tog nepojmljivog stiska i vraćena na površinu. More je bilo potpuno mirno kao i prije, samo nije bilo galebova.
I dalje sam svako jutro plivala, ali uvijek bih iskazala zahvalnost moru, i nikada se više nešto slično nije ponovilo.
Ovako može izgledati bez veze, teško je riječima opisati doživljaj, ali bio je toliko snažan i jasan, da sam sasvim sigurna da je voda živo biće.
