|
Osobno iskustvo: krstena nakon rodjenja.
Nakon toga nis. Imali smo doma Bibliju i molitvenike od baka.
Negdje u 4-tom razredu (10tak godina) O.S. frendica iz razreda rece: "idem veceras na vjerkas" ... ja ju pitam kaj je to, i ona mi ukratko objasni.
Ja dodjem doma i pitam mamu da bi isla. Ona kaze, OK, ako ti tako hoces.
Isla sam do pricesti i krizme i jos neko vrijeme na omladinsku misu svake nedjelje. Imam srecu da su mi vjeroucitelji bili krasni ljudi koji su jako opcenito pricali o vjeri, cak mozda vise o nacinu zivota i vrijednostima ljubavi i oprosta i ne ucini drugome nazao. Sjecam se knjizica Katekizma - bilo je vise "savjeta o dobrom i zdravom nacinu zivota" nego vjerskih prisila.
U medjuvremenu sam se jako razocarala u Crkvu (u Hrvatskoj) i to u nekoliko navrata. Nisam vise bas sigurna u koga vjerujem. Znam da imam neku vjeru jer mi to treba da bih se bolje osjecala. Druzim se s ljudima svih vjeroispovijesti i kad tema dodje na to, cesto ih pitam da mi pricaju o povijesti i obicajima svoje vjere.
Vjeronauk koji ja pamtim prije svega me naucio da postujem ljude oko sebe i njihov nacin zivota, tko god oni bili.
Ova danasnja Crkva ima najvecu ulogu da se svima namece, propovijeda zastarjele "istine" koje su vec odavno iskorijenjene u naprednom svijetu, i stalno si uzima za pravo da osudjuje ama bas sve sto joj nije po volji. Za mene je to prvenstveno stetno za katolicku crkvu i religiju kakva je valjda prvobitno trebala bit.
E sad, da li treba dozvoliti da ti takvi vjeroucitelji/svecenici (i tko vec) kvare i tlace dijete ... no, hvala lijepa na takvom vjeronauku.
Ja bih najradije da moja djeca slusaju "etiku" (ili kako god bi se zvala) i da cuju za postojanje Katolicanstva, Pravoslavlja, Islama, Budizma, Židovstva, Hinduizma - ali i ateizma, i da im to predaje netko jako objektivan i da imaju mogucnost nauciti sve, a jednog dana (18+) se mogu definitivno opredijeliti za jednu od njih, ako hoce.
A vjeronauk uvijek moze ostati opcija po sakralnim objektima za one koji hoce (do)znati vise.
Kao dijete ipak sam najvise bila izlozena obicajima katolicke crkve i nastojala bih djetetu pokazati ono lijepo cega se sjecam (Uskrs, Bozic i sl.), ali bih voljela i da zna da ne mora to raditi zato sto ja to volim.
Za mijesane brakove bilo bi idealno da kod kuce dijete bude izlozeno objema religijama podjednako, jer samo tako se moze nauciti toleranciji i postovanju.
Ovako, jednoumlje i netolerancija, i osuda svega drugacijeg koju danas pokusava nametnuti "katolicki vjeronauk" u ranim godinama, vodi samo do istog ponasanja kasnije kroz zivot.
Zelimo li to?
|