|
Koliko ja znam u o.š. ima vjeronauka za više religija, tj. može se izabrati prema želji dal ideš na katolički, islamski...
Za dj. vrtiće pojma nemam o postojanju obveznog programa vjeronauka. To je vjerojatno dodatna aktivnost kao što je npr. engleski.
Dakle, opet po izboru.
Ne znam zašto ovdje većinu smeta takav program. Mislim da je dobro da djeca negdje uče o životu, uzrocima i posljedicama i sl.
Meni se čini da malo koji roditelj uopće poznaje dobro neku religiju, a još manje da je prenose i objašnjavaju svojoj djeci.
Pa zašto onda ne bi bar u školi il vrtiću čuli neke stvari koje im mogu zaista značiti i pomoći u životu, naspram toliko toga što se uči, a što zaista nije toliko bitno.
Tj. ako u školi ima mjesta da hrpu nepotrebnih informacija (ili potrebnih, ali za koje u tom periodu ne postoji stvaran interes ni razumjevanje), zašto ne bi bi bilo mjesta i za nešto konkretno i korisno?
Dal osim vjeronauka uopće postoji predmet ili netko tko će nas ili djecu učiti kako da se odnosimo prema sebi, drugima, životu, izazovima, problemima?
Osim toga, ako mislite da djeci takva znanja bolje prenosite, imate izbor da im kažete da ne idu na vjeronauk, ukoliko im se, naravno, i samima ne sviđa.
Dakle, pustite da kažu, bar onoj djeci koja žele, nešto i o duhu, a ne samo o tijelu i materijalnom aspektu svijeta.
|