Quote:
simon3 kaže:
Draga moja Dorothyzg
stavljam ti jedan link i preporučam ti da ga pogledaš.
Tebi i svima koji će nekad zalutat na ovu temu.
Svaki put kad te uhvati očaj zbog slomljenog srca, uginulog ljubimca, zavidne bivše prijateljice i svih drugih stvari kojima mladost pridaje pažnju, jer da nije, tada ne bi bila mladost, sjeti se ovoga.
Pogledaj gdje je i kako je protekao dobar dio moje i ne samo moje mladosti.
I tada, tada reci je li ili nije grijeh paralizirat svoj život zbog smrti kućnog ljubimca.
http://www.klix.ba/vijesti/bih/chris...-bih/120706076 |
Znaš, nije u redu tako podcjenjivati pa niti umanjivati tuđu tugu a niti mladost.
O da, i ja sam isto preživjela rat, bila sam mala ali dovoljno velika da se sjećam, ali to nije tema. O tom se radi, da ti skrećeš s teme s djece na rat.
Podcjenjuješ me jer sam očigledno mlađa od tebe i nemam djece a ti imaš pa smatraš da si iskusnija i da si puno više toga prošla a da ja nemam pojma o životu.
Krivo.
Ako sam tako teško prihvatila njegovu bolest i na kraju krajeva kraj - to nije zbog "mladosti" kako ti to nazivaš, to je zato jer sam mu pružila dom, bila uz njega kad je bio bolestan, hranila ga, mazila, vezala se za njega... Jednako bih patila da imam 20 ili 40 ili 60 godina, tu se ne radi o godinama, radi se o emotivnosti. O tome kako sam se vezala za njega a nebitno koliko sam godina imala ili imam.
Uvijek sam voljela životinje i bila i ostala izrazito empatična kad se radilo o tim malim stvorenjima.
No ja i dalje smatram i znam da tugovati za kućnim ljubimcem nije grijeh.