Quote:
Ribež kaže:
Dip in. Može pomoć? To je uobičajeno - da tako malo rade?
|
Ne. Radim i ja po istoj knjizi.
Jel bar slušaju tekstove i zadatke na cd-ovima? Jel izgovaraju, jel sudjeluju u rješavanju zadataka? Nepoznate riječi barem u bilježnicu?
Te Dip in knjige i radne su dobro napravljene za manju djecu, u smislu da ih se kroz kojekakve igre uči osnovnim stvarima, lekcije nisu preopterećene, i gradiva su povezana kroz lekcije, tako da im učenje ima smisla (tipa, ne da danas uče to be, a sutra kak se veli moje, tvoje...)
Ipak, u trećem razredu se već prelazi na ozbiljnije učenje rečeničnih struktura, posvojnih oblika i sličnoga, tako da to definitivno nije zajebancija kao prvi razred, pa čak i drugi, gdje se 70% lekcije svodi na bojanje, lijepljenje i urlikanje pjesmica
(ovo zadnje je vrlo efektno za učenje jezika, btw)
Sve što je važno za tu lekciju im je već ispisano u udžbenicima i radnima (u Dip in-u imaju onaj crveni kvadratić REMEMBER u kojem je gramatički centar te lekcije), tako da stvarno nije potrebno svaki sat zapisivati puno toga u bilježnicu (kao kad sam ja učila engleski npr.
) jer oni to lako i brzo usvoje. Npr.
njegovo i
njezino se učilo dobro kroz igru pogađanja osoba (str. 23 u vašim udžbenicima
): svatko ispiše opis nekoga u bilježnicu, a ostali pogađaju tko je to iz opisa (njegova kosa je ovakva, oči onakve, njegov brat/sestra su ovo/ono). Djeca se vrlo brzo ufuraju u takvu igru i odmah im uđe u glavu da je her njezino, a his njegovo. I to je cijela lekcija za jedan tjedan. Onda rješavaju razne zadatke u radnoj po tom principu, koji su zabavni, raznoliki i relativno nedosadno osmišljeni, pa ih ispravljamo, objašnjavamo, rješavamo zajedno. Pa slušamo tekstove, više puta, pa oni čitaju itd. Nekad je potrebno razjašnjavanje, pa i zapisuju, da im je pri ruci (npr. konjugacija glagola to be, pa da is=je, are=smo, ste, su...). Učim ih da se služe tim "kosturima" iz bilježnice, crvenih kvadratića u udžbeniku i rječnika na kraju udžbenika (imaju word list, s nepoznatim/novim riječima i rečeničnim strukturama), i da uključe mozak. Radije surađuju i osjećaju se bolje kad sami nešto tako skuže i nađu, nego kad sjede ko kante, pitaju mene za osnovne stvari koje su trebali znati iz prvog razreda i ne sudjeluju u satu. Engleski se nikako ne uči na klasičan način - učitelj čita, djeca slušaju, onda zapišu najvažnije i ćao đaci.
Ako znaš da na satu ne vježbaju govoriti, ne slušaju, ne čitaju, ne igraju se - onda to nije u redu, ne.