Svjesna sam da vam je bitno da se možete jebavat, ali iz mog iskustva je situacija drugačija.
Sad sam u poprilično lošoj fazi i seks mi je zadnja stvar na pameti. Jebeš jebanje ako ja ne mogu pregurat dan bez da barem dva-tri puta ne pomislim kako bi fakat bilo lakše da sam mrtva
.
Ne kažem da seks nije bitan, ne kažem da biti seksualno aktivan ne pomaže, ali postoje ljudi kojima je libido smanjem čistim napretkom bolesti/stanja i da to ne mora biti nužno povezan s tabletama.
Dok sam bila na onoj famoznoj pogođenoj terapiji, dok sam bila sretna i vesela, imala sam seksualnu želju puno jače nego kad sam loše, a bez tableta. Zar vam nije palo na pamet da vam se ne jebe zato što ste depresivni, a ne zato što pijete tablete?
I bit ću dovoljno bezobrazna, pa reći da ako vam je seks još uvijek važniji od toga da se osjećate bolje onda se ustvari ne osjećate ni upola loše koliko mislite da vam je. Nešto u stilu onog što je Azzura rekla.
