|
Slušaj, zakon je zakon...nismo ga mi pisali... a kad je tu, moramo ga se pridržavati...
Ne pridržavaju ga se mnogi niti kod nas...ali to opet ravnateljica riješi na svoj način.
Ja, kao razrednik, kad mi se učenici potuže da pišu više od 3 pismena tjedno, to uvijek riješim sa kolegama...
S druge strane, s godinama se čovjek nauči, našla sam sistem kod kojeg oni koji niš nisu radili cijelo polugodište, jednostavno ne mogu ispraviti...a ne kršim zakon...
Pazi, niti u jednom zakonu ne piše da si dužan dati ispravak...nigdje...
To je nepisano pravilo...ali čega nema na papiru...ne može ti nitko ništa...
Bio je prošlu jesen savjetnik s kojim sam imala raspravu oko mogućnosti ispravljanja na kraju godine. Njegov je stav bio da učenik može ispravljati, i ispravljati i ispravljati...
No nije imao odgovora na moj argument, da tako od one djece koja rade cijelu godinu ali zbog skromnijih mogućnosti ne mogu imati više od dva, svi radimo BUDALE!
Sve u svemu, čovjek se povukao...i nije mi više protuslovio...
I da se razumijemo... ja ne dijelim komade šakom i kapom...ali kad zaključim jedinicu (bila ona prva ili "treća"), mirno spavam...to je jedina ocjena u koju sam sigurna da nisam pogriješila.
Ako imalo sumnjam, onda je ne zaključim.
__________________
I lost my mind, sold my soul, to those demons eyes, I have no faith and hope is gone, since long, long time.....
|