Pozdrav!
U nas zivot je prije 4 i pol godine usao voljeni sincic koji je postao okosnica naseg postojanja. U najnjezniju ruku bih ga okarakterizirala teskim, netko bi mogao reci da je zlocest, a gospodin Juul tvrdi da je kompetentan. Pa smo (medju ostalima) procitali i njegovu knjigu u nadi da ce nam pomoci u zajednickom prezivljavanju. Medjutim, mislim da on zapravo nikad nije morao zivjeti sa takvim klincem (tu ubrajam sve ljepote zivljenja prosjecne hrvatske obitelji - od strke oko posla do guranja u malom stanu, bolesnih roditelja, crkavanja starog auta, prezivljavanja od 1. do 1. u mjesecu itd.) I zato nam i nije bio bas od pomoci.
Ugl, klinac je sve samo ne poslusan. Divlji, mogla bih reci. Najvise voli kontrirati. Nikad ne zeli napraviti ono sto se u tom trenutku treba. Igre su mu bucne, energicne, napadne. Sve mu je smijesno. Nista mu se ne da. Budi se u zoru, preko dana ne spava a na vecer zaspiva kasno. Ne znam metodu kojom bih ga uspavala prije nego oboje padnemo s nogu. Nikad nigdje ne stizemo na vrijeme jer on bas tad mora ovo il ono... Pa onda plac u autu jer je nesto zaboravio... (Cesto i izmisli nesto jer voli dramu.) Najcesce izgovarana rijec mu je "Ja zejim". Da, jos uvijek ne govori ispravno. Da, moze govoriti ispravno (bili kod logopeda).
Jako, jako, jako nam je tesko. Njegovo ponasanje ponekad izvlaci na vidjelo demone iz nas roditelja, a zbilja ne zelim da dijete odrasta u teroru... Premda ponekad mislim da on zapravo to i trazi.
Jeste li culi za ovaj izraz kojeg je uveo Jesper Juul? Je li i vase dijete kompetentno? Podijelite s nama svoja iskustva i osjecaje, a ako mozete pomoci - samo naprijed. Ali molim iskustva iz prve, il barem druge ruke
