|
lijepo rečeno. no, ne doživljavamo ljepotu samo kao fizički kanon, nego u blizini osobe osjećamo i zapažamo njeno raspoloženje, kretnje, čujemo ton riječi, šuštanje odjeće pri kretanju.
dobro rečeno, zapažamo ono što nosimo u sebi. trenutno, kao konkordansa situaciji ili prenosimo svoje raspoloženje na situaciju i zapažamo samo ono što sami trenutno osjećamo. a osobu doživljavamo zapravo kao odraz vlastitog raspoloženja. neobjektivno, nedoživljeno uistinu.
no, na sreću, ponekad se ipak otarasimo unutarnjeg balasta i nastojimo spoznati lik onakav kakav zapravo jest, a onda tek emotivno doživjeti kao ugodu ljepote ili ne-ljepote. namjerno kažem ne-ljepote, a ne ružnoće. jer, ružnoću ćemo doživjeti kao neugodu, ali ne-ljepota nas ostavlja uglavnom ravnodušnim.
susjeda, puna prerano urezanih bora. debeljuškasta, blijedog lica od umora. prati unučicu koja se veselo igra u parku. nemate pojma koliko je ta žena lijepa! i onda se pitam je li me obasjala njena objektivna "ljepota", ili je ljepota sam moj doživljaj nečijeg smijeha, svjetlucanja u očima, osmjeha, radosti. je li me taj prizor samo potaknuo da malo dublje zaronim u samu sebe, onako kako inače osjećam i doživljavam takav prizor?
__________________
ako nisi u stanju izdržati ženu mog kalibra, odi lovit girice i ostani papak
οὔτοι συνέχθειν, ἀλλὰ συμφιλεῖν ἔφυν.
|