[Mljacko]

D

definicija - (lat. definitio = ograničenje) sud kojim se jednoznačno i nedvosmisleno određuje sadržaj enkog pojma tako da bude razgovijetan. neki pojam se definira najbližim rodnim pojmom (genus proximum) i vrsnom razlikom (differentia specifica).

deizam - (lat. deus = bog) učenje da je Bog tvorac svijeta i moralni zakonodavac, ali svijetom ne upravlja već ga je ostavio ljudima i prirodnim zakonima. suprotno: ateizam, teizam, panteizam

determinizam - (lat. determinatio = određenje) učenje o općoj i potpunoj određenosti (determinaciji) svih pojava, bilo materijalnih bilo duhovnih. sve što jest posljedica je nekog uzroka i uzrok je nekoj drugoj stvari. ne postoji ni sloboda ni slučaj. izvorno potiče od Demokritovog učenja o atomima.

dijalektika - (grč. dialektike tekhne) umijeće vođenja razgovora, vještina provođenja kroz pitanja i odgovore, način iznalaženja istine razvijanjem unutarnjih proturječja do njihove očiglednosti. vrlo važna kategorija kod Hegela: dijalektika je zakonomjernost po kojemu se Svijet odvija, tj. po kojemu bitak ostvaruje samog sebe.

diskriminacija - (lat. discriminare = razlučivati) podjela po različitim svojstvima; postupak kojim se nekome oduzimaju prava zbog pripadnosti nekoj skupini ili zbog kakvog svojstva.

dobro - ono što treba biti. suprotno: zlo.

dogma - (grč. dogma = mnijenje, mišljenje, zaključak) stav koji je neopovrgljiv, neoboriv, suvišno je preispitivati njegovu točnost. u religiji temeljni stav vjere, izvorno načelo iz kojeg se izvode ostala. snagu dogma najčešće crpi iz nekog autoriteta.

doksa - prividno mišljenje, mnijenje. u Parmenida o svemu osjetilnome je moguće jedino mnijenje (doxa) a ne znanje (episteme); naziva ga i "mišljenje smrtnika"

društvo - ukupnost odnosa u kojima međusobno povezani (u-druženi) ljudi proizvode uvjete svoga opstanka i razvitka.

država - posebno organizirani dio društva koji, oslanjajući se na silu, načelno jamči sigurnost svih njegovih članova (o-država određene odnose među ljudima).

dualizam - (lat. duo = dva) učenje koje svu raznolikost pojava svodi na dva međusobno nesvodiva počela. npr. na duhovni i materijalni. u teologiji (zoroastrizam, srednjevjekovni patareni, bogumili, hugenoti, katari,...) naziv za učenje o dva praizvora, dobrom i zlom.

duh - ukupnost misaonih i stvaralačkih moći. duh je izvanjski prepoznatljiv jedino po svom osjetilnom ostvarivanju, opredmećivanju.

duša - cjelokupnost doživljajnih moći nekog živog bića.

dužnost - osjećaj obaveze; svijest o tome što u određenim okolnostima neizbježno treba učiniti. kao unutarnje doživljena obaveza da se nešto učini u skladu s određenim načelima, dužnost je u osnovi moralnog postupanja, te je tako jedan od temeljnih pojmova etike.