skola, tj ravnatelj i/ili satnicar to rjesavaju sa njemackim, informatikom, latinskim, ali ne i vjeronaukom.
on je onako kako vjerouciteljima pase.
super da ti imas pozitivna iskustva i vjerujem da je u tvojoj zupaniji to bolje rjeseno (kao i neke druge stvari, npr gradjanski odgoj), ali ajde ti vjeruj i nama da to u zagrebu nije tako, a sam 25min voznje od zagreba, u jednoj maloj skoli u drugoj zupaniji klinci su moje dijete (vrsnjakinju) gledali ko vanzemaljaca kad je rekla da ne ide na vjeronauk, jer nisu niti znali da to mozes izabrat da ne ides.
roditelji su ona klasicna ekipa koja se nedjeljom okuplja u seoskoj crkvi okupljanja radi i sva djeca u skoli idu na vjeronauk, primaju sve sakramente i kucni blagoslov (o vjeri, kad ih krnes pitat, znaju malo ili nimalo idu jer je to tradicija)
o tome kak vjeronauk tam izgleda, i kak radi vjerouciteljica po pitanju te dejce, sad ne stizem tipkat, al bilo mi je zanimljivo s klincima pricat.
ono o cemu ponekad razmisljam, kako bi bilo nekomu tko ce tamo kupiti gradjevinsko zemljiste i sagraditi kucu (a ima prekrasnih lokacija) a ne bi zelio da mu dijete ide na vjeronauk. lako je pricat po gradskoj sredini...
nek bude u skoli, ali nek ima ravnopravan polozaj kao i njemacki/talijanski (i po satnici i po broju ucenika da se formira predmet godisnje) i ne treba ga vise od 2 godine. zaiasta ne treba.
4godine ako je 1x tjedno.
za posao nastavnika vjeronauka se izdvajaju itekako velike place. vece nego nastavnika fizike ili kemije, a cini mi se korisnije za skolovanje.
i opet cu ponovit, svak roditelj moze dijete nauciti osnovama vjere (ako je vjernik bi i morao) fiziku bas i ne moze. a djecu valjda saljemo u skolu da nesto nauce, a ne zato da se nastavnici zaposljavaju.