|
moguce je zatvorit se....
to sam ja napravila jer vise nije bilo smisla...
zbog problema koje su prolazili ljudi koje volim kontantno sam bila bolesna jer nisam znala iskanalizirat sve te emocije koje sam osjecala...
i jedan dan sam samo pukla... nisam vise osjecala nista, prema nicemu, prema nikome...ni ljubav ni strah ni tugu ni suosjecanje... s jedne strane je bilo strasno s druge je bio oporavak....
nakon nekoliko mjeseci emocije u se pocele vracati i stabilizirala sam se, naucila sam suosjecati na pravi nacin, izuzeti sebe iz patnje...
placem na scene u filmovima, kad u sebi nemam nikave kocnice...
znam se rasplakati kad vidim neki prizor dok sam na cesti jer nisam spremna na to, na neki teski clanak u novinama... al prema onome sto sam nekad prozivljavala, to je sjajno...
suosjecam i pomazem koliko mogu mogu ali emocionalno nekako uspjevam sebe izvuci iz svega toga...
i ja sam gledala kako poznanik pa baca u zid, nisam mogla spavati 2 noci, nisam se mogla smiriti tjedan dana, rasplakala sam od soka i uzasa i mislim da bi vecina ljudi zapravo ragirala na isti nacin...
pretpostavlja da je autorica izmucena kao sto sam ja bila, moj savjet je da proba shvatiti da svim tim ljudima i nije toliko lose, neke stvari se ne mogu promijeniti i takve su kakve moraju biti... ljudi su jaki..
|