Quote:
ostoppbar kaže:
Sinoć sam doživjela prvi tantrum :| Nisam očekivala jer sam mislila da oni dolaze s dvije godine ili kasnije.
Mala ima 1 godinu i 3 mjeseca. Jako puno stvari razumije, počela je i nešto sitno pričat. Uglavnom, zna da kad joj kažemo Ne, ne smiješ to dirat onda se ona povuče i govori "ne,ne" i mašem prstićem.
Jučer je uzela drvene kocke za igranje i krenula lupat po balkonsim vratima staklenim. Naše ne, ne, je rezultiralo da se okrenula i počela smijat i trčat u drugom smjeru. Nakon 5 minuta je to opet počela pa sam krenula prema njoj, kleknula i rekla ne, a ona je tad se bacila na leđa i počela vrištat i plakat. I tako punih 20 minuta. Uzela sam je ruke, pokušala skrenut pažnju s plesom, pjevanjem, pljeskanje, igračkama, ali ne, ona nije odustajala. Samo je vrištala i vrištala, bale cure niz nos, užasno nešto.
Znam da treba izdržat i 20 minuta vrištanja inače će skužit da nakon toga može sve ako joj dopustimo, ali ovo je bilo nešto užasno. MM je bio tako tužan jer smo je nakon toga uzeli i odveli spavat pa je zaspala.
Ali ovo se prvi put dogodilo i ja sam u šoku :/ znam da smješno zvuči, ali nismo baš bili pripremljeni jer sam stvarno očekivala da "imamo vremena" do tad :|
Ne mogu je ignorirat jer se baca na pod i udara ona rukama i glavom od parket, a ne mogu je pustit da udara po staklu jer odmah imam scene da će se staklo sasut i razrezat je.
kak dalje?  |
mogu si misliti kako se osjećaš.
Evo moja je 3 dana nakon navršene godine dana imala 2x u razmaku od jedan sat 5-10 minuta plač, urlanje, vrištanje. Bila mi je u rukama za to vrijeme i čas se grčila, čas se kočila i pokušala zabacivati unazat. Oba puta nisam uopće pomislila da je tantrum nego da je našto tako jako boli, da ima neki napadaj zdravstvene prirode. Htjeli smo joj prvi put dati sirup protiv bolova, ali bili smo na moru i skužila sam da nismo ponjeli dozersku žličicu i bilo me frka dati sirup. Onda se smirila i za sat vremena opet, nasred rive punoj turista. Srećom blizu je bio lokalni DZ pa smo otišli i dežurna dr. je ustanovila da je sve ok s njom zdravstveno. Tek kasnije sam počela sumnjati da je tantrum u pitanju iako je tek navršila godinu dana, jer je oba puta bila sputana a htjela se kretati i nismo joj odmah dali. Sad je u fazi prohodavanja, malo joj fali da prohoda samostalno, a ima starijeg brata koji je motivira i želi sve što i on.
Od tada nije imala više napadaj, ali i dalje jasno pokazuje svoj bijes ili ljutnju, samo puuuno blaže.
Stariji je tek s 2,5 godine imao tantrum, ali nije se nikad bacao po podu, samo bi sjeo ili čučnuo i izurlao se, onda je tužno plakao meni u naručju i to sve nikad nije trajalo duže od 10 minuta.
Ja sam se nadala da što prije tantumi počnu, prije završe.
