Pogledaj jedan post
Old 10.03.2017., 17:41   #1
Question Suživot s njegovom familijom

Pozdrav svima,

Vec duze vrijeme imam problem i zaista vise ne znam sto da radim. U vezi sam s deckom malo vise od godinu dana. Imamo kcerkicu od mjesec dana i zivimo s njegovim roditeljima u potkrovlju od njihove kuce. Kada sam prvi put dosla kod njega to potkrovlje je bilo zatrpano gomilom starih stvari (od njegovih pokojnih nonića). Kako je vrijeme prolazilo sve vise smo gore boravili i malo po malo izbacivali te stare stvari a kupovali nove. Sve te nove stvari smo SAMI financirali. Moj decko se u pocetku veoma protivio tome, svađali smo se do te mjere da sam svaki dan plakala i htjela otići od njega, međutim bila sam trudna.
Sada sve to koliko toliko liči na stan no ja sam i dalje uzasno nezadovoljna i nesretna. Uz to, imam malu bebu i jos gore mi je sto tu svoju nervozu prenosim na nju. Uglavnom, problem su naravno i njegovi roditelji. Njegov tata me od pocetka sprda i govori mi svakakve ruzne stvari na moj racun. Spomenula sam decku da mi to jako smeta (inace sam osjetljiva i emotivna osoba), no njegov odgovor je da pretjerujem i da se on samo šali! Njegova mama nam dolazi u potkrovlje nenajavljeno i petlja se u odgoj naseg djeteta sto sam jasno dala do znanja da ne želim, no opet je deckov odgovor taj da ona samo zeli pomoc! Od njezinog pretjeranog odusevljenja i ushićenosti, epiteta prema malenoj mi se diže kosa na glavi. U kuci jos zivi i deckov stariji brat koji IMA SVOJU KUĆU, novogradnju, u potpunosti sređenu, roditelji su mu pomogli s 2 dignuta kredita, no on se ne zeli preseliti. Da ne spominjem to da ima 35 godina a mama mu pere i pegla gaće, čisti dlake iz kade za njim (ima kosu do guzice), sve radi za njega ko da ima 5 godina, čak mu i čisti sobu! Ima tu jos brdo meni nenormalnih stvari ali tu cu stati. Užasno me zivcira njegova obitelj i muka mi je gledati ih svaki dan (jedan je tj. zajednicki ulaz u kucu), a pomalo sam se pocela udaljavati i od decka jer nikad nema razumijevanja za mene, ne bi stao na moju stranu i ne vidi da me omalovazavaju kad god stignu! Da nemamo dijete vec bi se vjerojatno odavno pokupila kad sam skuzila kakav je zapravo,ali na pocetku od silne zaljubljenosti nisam kuzila ništa.

Pa me zanima kako na to gleda netko od vas i mozda neki dobronamjeran savjet/prijedlog kako da se ponasam jer se polako bojim da cu spaliti na zivce a imam malu bebu i to stvarno ne bi bilo dobro. Nemamo financijske mogucnosti za podstanarstvo. Inace jako sam mlada. Decko je 10 godina stariji od mene...
Pulank is offline  
Odgovori s citatom