|
Iz sveg ovog sta pises cini mi se da tu nece biti prave srece nikada.
Znaci vi ste vec duze vrijeme zajedno. On je lumpovao i prije i tako je nastavio i sad. Ti se hoces utjesiti da to radi manje, ali on i dalje ima svoj mladenacki zivot i to njemu pase tako i odgovara mu. Tu se on osjeca dobro jer je na svom terenu, a kad mu ti prigovoris da je slabo sa tobom, njemu je to kao oduzimanje njegove slobode.
Netko je rekao da si posesivna osoba. Ja mislim da nisi, premda nemogu 100% tvrditi, ipak neznam nista o tebi.
Posesivnost je ono bas opsjednutost nekime, provjeravanje svega i svacega, svakog trenutka, a koliko vidim ti ne radis to, vec trazis samo da bude vise vremena uz tebe, da ti vise pokazuje koliko mu je stalo, jer ocito je da se ti dajes cijelom sebe u taj brak, dok se tebi cini da sa njegove strane i nije tako.
Ovako kao sta pricas mislim da se ljubav polako gasi sa tvoje strane. Dovoljno je ono sta si rekla da si nesretna. Ti kipis u sebi jer se ne osjecas dovoljno voljenom i tu se stvaraju odredjene frustracije koje polako ali sigurno unistavaju vasu povezanost.
Kazes da sutite jedno od drugog...to nije dobro, u zraku visi problem koji ne rjesavate. Nakupljene frustracije i skupljanje toga u sebi, nesto najgore za covjeka. Govorim to iz vlastitog iskustva jer upravo zbog takvih razloga je i meni brak propao.
Jednostavno moras sa njim sjesti za stol i potpuno se otvoriti i reci mu da ti tako vise nemozes. Premda koliko vidim vec ste par puta prolazili kroz to, samo neznam koliko su to bili ozbiljni razgovori.
Ti njegovi pokusaji da ode govore o tome da i ti njega gusis, premda je to sa tvoje strane opravdano, jer zajednicki zivot ipak trazi neka odricanja, a ocito da ih on nezeli.
Iskreno mislim da niste jedno drugo.
|