Nije problem ovisnost o kocki. Što to uostalom znači ? Problem je slomljena i iscrpljena duša, bolestan duh. Ovisnost o uzbuđenju, adrenalinu, ushićenju, nadi, čak i porazu i strahu.
Duh dekonektiran od sebe i od Stvoritelja, izvora ljubavi.
Je, je znam da to nekima i smiješno zvuč, neki okreću očima ali jak i zdrav duh, snažna duša se ne kači za taj osjećaj moći, ushićenja, nade koji donosi kockanje. To je up and down u emocijama.
Čovjek se za to zakači. Nemam nikoga tko je kockar u familiji ali sam imala poznanika u sličnoj situaciji. Kockar. Slušala sam njegovu priču na kavi. U poočetku je to super uzbudljivo, stotine nada i planova a onda vrag uvijek dođe po svoje...
Kockanje je psihička i emocionala ovisnost. Za to treba ozbiljan pristup liječenja.
Kako se izliječio ? Cenacolo. Vani. 3 godine. Molitva i rad, suočavanje sa sobom i Ljubavlju.
Od izlaska evo već 5 godina nije taknuo kocku. Naučio je mehanizme u njemu koji su ga navodili i vukli u tu ovisnost. Osvijestio ih. Očistio duh od zabluda i strahova. Narastao u spoznaji i snazi duše. No jedno je sigurno :
Nema, nema, nema te ljubavi, žrtvovanja i obećanja koja mogu izvući kockara.
Samo višegodišnje liječenje duha, uma i tijela.
Nije autoricu nužno privukao on kao kockar nego njegova potreba za njom, neki nesvjesni (njen) pokušaj spašavanje oca i obitelji kroz taj odnos sa njim. Podsvijest je tajna.
Navikla je kroz djetinjstvo na slične izgovore, odnose, energiju muškarca pa ju je to privuklo. Ljudi se traže dok se ne nađu na pozitivan ili negativan način. Nema straha, mislim da su joj oči sada otvorene i da više na slatkorječive i " jak sam najjači" na riječima, tipove ne bu pala.
Bitno je shvatiti kako ako on ne želi ona njega ne može spasiti.
Nitko to ne može. Samo ovisnik.