Quote:
chocolatecookie kaže:
Je, teško je i bit će ti teško jedno vrijeme. I onda ćeš shvatiti da ti nitko ne dolazi doma pet dana tjedno pijan i bezobrazan jer ga guši to što je nakon 8 piva u pet sati sjedenja u birtiji došao k tebi. I nećeš sjediti doma dok on pije jer ti nije mjesto u birtiji. I nećeš se svaki dan buditi u alkoholnim isparavanjima. I neće ti netko prodavati da ne može živjeti s tobom jer ne zarađuješ dovoljno iako to očito nije razlog. I nećeš se svaki dan pitati kako će ti izgledati život nastavi li on većinu vremena koje ne provodi na poslu provoditi za šankom. I onda će ti biti lakše.
|
Moj je problem što sam ja navikla na to i što je to meni normalno. Živim i studiram u Zagrebu gdje vidim kako se normalni dečki ponašaju, koji ne kažu ženi je mjestol u kući, to su ženski poslovi, mora se znati tko je muško i slično. Pored njega sam se počela osjećati kao da gubim svoju mladost, kao da mi ništa ne vrijede moje diplome i priznanja, moje ocjene i postignuća, kao da me spušta na neki valjda za ovaj kraj normalnu razinu u kojo je jedina vrijednost mog obrazovanja plaća koju ću zaradit.