Quote:
Freelancer77 kaže:
Miljenka: takvi ljudi su uvijek govna, bez obzira na spol, godine, religiju boju kože ili bilo što drugo.
Moji starci su mi također tupili gluposti tipa "ma pusti to, bili ste klinci, sve su to bila dječje igre". To mi vrijeđa inteligenciju zato jer znam da oni znaju da to nije bila baš dječja igra, a misle da mi takvim razmišljanjem pomažeu...žalosno, krajnje žalosno, kad ti čak i roditelji seru, a ti prolaziš kroz pakao. Vjeruj mi, sve mi je jasno.
|
Ista stvar kod mojih. Još se i čude što se ne želim družiti ni sa kim iz te selendre. Pa sigurno si neću birati društvo idiota koji su me zlostavljali. Takvima među mojim prijateljima nema mjesta.
Mojim starcima nije bilo jasno da sam jednu s faksa išamarala. Ženska me non stop sramotila i podjebavala pred drugima i vidjela sam da će se to proširiti i da će početi i drugi. Onda sam joj dala 3 jaka šamara pred čitavom godinom. Crvenila se k'o paprika i nije joj više palo na pamet da me zajebava, a i drugi su me gledali s respektom.
Nažalost, zbog naivnosti i gluposti, kad već moram tako reći, svojih staraca, ja sam proživjela ono što sam proživjela.
Danas-sutra kad budem imala dijete itekako ću ga naučiti da se brani, a ne srati mu da bude dobar, da se ne svađa, da se ne tuče. Tako napraviš idealnu žrtvu za iživljavanje, a djeca, pogotovo kad su mala, upijaju ono što im roditelji govore, makar bila najveća budalaština.
Quote:
dexterica kaže:
moram priznati da i ja maštam o osveti. sram me toga, ali - kad razmišljam što bih ja njima sve radila, naprosto uživam u tome.
moju mlađu sestru su bili isto tako davili par godina kasnije, pa sam ja kao prava starija sestra - intervenirala, jelte. nisam nikoga mlatila, samo sam priprijetila tom klincu. ne sjećam se sad što sam mu sve rekla, ali mali je prelazio na drugu stranu ulice kad bi sreo sestru, a u školi se micao na drugu stranu hodnika i piljio u pod kad bi se njih dvoje mimoilazili.
i opet, drago mi je što sam je zaštitila (da je bar netko mene tako), ali osjećam krivnju zbog tog što sam klincu napravila (kako bi se tek grozno osjećala da sam ga prešamarala). praktički sam ja postala f.cking bully 
u onom prvom postu sam govorila o sebi dok sam išla u vrtić, ne o svom djetetu, jer nemam dijete 
nisam sigurna da je agresija dobar odgovor. velim ti, krivo mi je što sam onog klinca onako isprepadala, a da sam ga išla tući krivnja bi bila još i veća.
ne znam što da kažem, ako se ne branim osjećam se posrano, a ako se branim osjećam krivnju. fakat ne znam koji je je pravi odgovor.
do sad se još nisam s nikime potukla. nastojim izbjeći takve situacije. strah me što bi mogla nekome napraviti ako izgubim glavu i podivljam. zamisli da nekoga ozlijedim toliko da ima trajne posljedice. ne bi si to mogla oprostiti. ne znam kakvu bi kaznu za sebe onda morala smisliti. kad smo već kod toga - da li vi ikad sami sebe kažnjavate kad nešto gadno zabrljate? ja da, prešlo mi je u naviku i teško mi se toga osloboditi. |
Ja npr. nije da baš maštam o osveti, ali mi je drago kad sretnem takve ljude i prođem kao pored najvećeg govna.
Dobro da si zaštitila sestru. Ti uopće u tom slučaju nisi pogriješila. Pogriješila bi da si pustila da balavac maltretira sestru. Još bi se maltretiranje proširilo pa bi počeli i ostali.
Meni je npr. brat pomogao na drugi način. Kad sam mu rekla što mi rade, on je rekao jednu stvar - "Ili ću je ja prebiti ili ćeš je ti išamarati". Na kraju sam je ja išamarala i udarila joj glavom u ormar i više ni njoj ni drugima nije palo na pamet da me diraju.
I još jedna stvar, da me danas, u ovim godinama, netko hoće zajebavat, e vidio bi svoga boga i to me ne zanima na kojem mjestu ni u kojem društvu.
