Quote:
MoKoSh kaže:
Kako izgleda? (ako izgleda)
|
Izgled bi bio kao ljudsko biće, istodobno i muško i žensko, ali ne dvospolno.
Ono što je bitno je sjaj, prožet beskrajnim osjećajem ljubavi i slobode, kao da su svi tvoji problemi zauvijek riješeni...
Quote:
|
Jesi znao ranije za njega?
|
Ne. Premda nitko nije pošteđen raznih priča.
Quote:
|
Ako jesi, jesi li vjerovao ili ne da postoji?
|
Bio sam već odbacio kršćanstvo, i rekao bih da tada nisam vjerovao u Boga, ali imao sam određene nejasne Budhističkima nalik poglede.
Ni san ni java, ali daleko više od toga po intenzitetu.
Quote:
|
Je li to bila neka iznimna ili obična životna situacija?
|
Vrlo obična.
Ne svjesno. Ali sjećam se da sam u to doba čitao Tagorinu Gitanđali, jedno dva tjedna. Pa mislim da je to bio neposredan poticaj toj viziji.
Ništa. Sjećam se samo očiju i usta, obrisa lica iza stakla ulaznih vrata. Ali nije niti bitno da je išta reklo. Dovoljan je bio intenzitet doživljaja tog nezaboravnog sjaja.
Molim lijepo.
Poslije sam povezao taj doživljaj s opisima mistika u religijama. Čak sam od nekoliko poznanika doznao da su i oni imali slične intenzivne jednokratne vizije. Neki preko voljene osobe, neki preko religijskog lika Isusa...
Osobno držim da je to doživljaj u okviru ljudskog iskustva, dostupan svakome, i naravno, nije nikakav Bog/anđeo. Čovjek se teško odupre pokušaju razuma da to poslije objasni kao nadnaravno i Boga, i vjerujem da su osnivači religija imali sličan doživljaj, ali su ga obojili ljudskim očekivanjima tipa "što se babi snilo, to joj je i bilo".