Quote:
ZubaTruba kaže:
Nađoh temu negdje u prašini... Moje dijete će biti školarac tek za 2 godine (ili 3 ako odgodimo). Imamo dijagnozu "nespecificirani poremećaj razvoja govora i jezika" iz Suvaga. Poremećaj nije jako izražen, u Suvagu smo odradili jedan kraći program savjetovanja, nekih 10-ak termina, sad povremeno posjetimo logopedicu tamo, u vrtiću isto povremeno ide kod logopedice, uglavnom napreduje ok.
Ne znam zašto, ali često razmišljam o disleksiji i disgrafiji i jako je se bojim. Te poteškoće mogu, ali i ne moraju biti povezane s našom dijagnozom. Svaki put u Suvagu vidim te plakate i letke o disleksiji, pa razmišljam....
Je li moguće prepoznati ikakve naznake disleksije i disgrafije već u predškolskoj dobi? Grozno mi je čitati iskustva gdje se to otkriva tek u nekom višem razredu kad je već dosta vremena izgubljeno...
|
Nisam logoped, ali mislim da je malo prerano zabrinjavati se s takvim mislima
. Ne znam mogu li se već u toj jako ranoj dobi vidjeti neke naznake da bi dijete moglo imati disleksiju, vjerojatno bi vam u Suvagu skrenuli pažnju da su tako nešto primijetili.
Da niste pod njihovom paskom ja bih rekla da se obrati pažnja na ono što bi dijete trebalo usvojiti (i moći) prije škole: obratiti pažnju na prepoznavanje rime, igre riječima, prepoznati prvi i zadnji glas u riječi (ali to ne još u dobi u kojoj je vaš, tek u godini prije škole), moći odslovkati kratku riječ i prepoznati koja je kad mu se odslovka (isto u godini prije škole, čak i samo par mjeseci prije škole, ali i to se da uvježbati, moja je to uvježbala kod logopedice).
Mislim da bi prepoznavanje i dopunjavanje rime trebalo moći dijete u dobi u kojoj je vaš. Za ostalo nek nadopuni netko stručan.
I da, kad počne dijete prepoznavati slova (i pisati eventualno), nemojte se slučajno zabrinuti ako piše zrcalno neka slova ili čak cijelu riječ, to je normalno, čak češće kod ljevaka. Proći će u prvom razredu. Ako se baš nastavi i krajem prvog onda je signal da treba pomoć.
Nije stvar u školi da se ne PREPOZNA da dijete ima disleksiju ili disgrafiju, štoviše mislim da se neki pokazatelji i prepoznaju u nižim razredima osnovne, no ono u čemu zakazujemo (cijeli sustav) je što treba proći jako dug put da dijete dobije primjereni oblik školovanja (npr. individualizirani pristup) jer dijagnostika i čitav
postupak dobivanja traje i traje i traje.... Zna se dogoditi ( i to je jako često) da roditelji u nižim razredima odbijaju prihvatiti da dijete ima problema (a bez njihovog odobrenja se ne može krenuti u postupak prilagodbe) i to traje sve dok dijete ne krene u više razrede i vide da dijete zaista ne može neke stvari ili se ocjene loše. Zapravo, najčešće takve roditelje ocjene (kojima nisu zadovoljni) natjeraju da pristanu da se krene u postupak individualizacije pristupa.
A koliko sam upoznata od jeseni će biti još i teže dobiti primjereni oblik školovanja zbog određenih pravila i komisija koje se tek osnivaju.Ali to nije u domeni učitelja.