Quote:
|
Natch kaže:
da, uterusa. i drugo, cula sam da osim klasicnih kirurskih postoje i manje agresivne metode, poput "podvezivanja" mioma, odnosno krvnih zila koje pune miom krvlju, sto dovodi do "odumiranja" mioma. znam da je kod nas to sve jos uvijek znanstvena fantastika (ipak, negdje sam citala da je upravo jedan nas lijecnik eksperimentirao nesto s tim).
no istovremeno, u zupanijskoj bolnici receno mi je da se "kod nas to ne radi" (myomektomija), odnosno da oni rade samo histerektomiju, za sto bas i nisam previse zainteresirana 
moj ginekolog mi je rekao da se to (rezanje mioma) radi samo u zagrebu. |
Sasvim sigurno netočno ( ovo da se radi samo u ZG ). Laparoskopije se rade posvuda i to više nije neka ekskluziva i nikako nije ograničena samo na zg. Nemam doduše sasvim konkretnu informaciju gdje i tko točno poimence to radi al sasvim sigurno znam za svoju ustanovu. Razlog zašto se to možda ne radi više treba tražiti u tome da je to poprilična gnjavaža. U prijevodu - puno je lakše uraditi laparotomiju i izvaditi miom nego provesti ponekad 6-7-8 sati u sali, blejiti u ekran i turati kroz ono par cijevi instrumente i "grickati" miom. I naravno, uvijek postoji opasnost da se zahvat mora dovršiti klasičnom laparotomijom. Pa neće se, pogotovo stariji ginekolozi s tim gnjaviti!
Ovo s embolizacijom mioma može biti mač s dvije oštrice. Sasvim jasno je da ukoliko se zatvori dotok krvi u tumor da će tkivo koje se opskrbljuje s krvlju odumrijeti. I što onda? To odumrlo tkivo još je uvijek tamo. Postupnim raspadanjem zasigurno da postoji mogućnost kojekakvih komplikacija. O ovome je kompetentan govoriti radiolog, ne bilo kakav nego intervencijski. Pada mi na pamet jedan lik koji je čudesa radio i kojem su dolazili iz cijele zemlje za kojekakve, nama pomalo egzotične, radiološko-intervencijske zahvate. Lik sad mislim da radi u bolnici u Sl Brodu - dr Otmar Rubin.