Quote:
Glass S kaže:
tako da mi sada ne padaju na pamet ni svi savijeti koje bi mu mogla izreći, ni sve mogućnosti kojima bih mogla dijete dodatno zaštititi ni svi oni "tips and tricks" koji bi mi i njemu i meni olakšali. Eto, svaki savjet je dobrodošao.
|
Za početak: postoji li ijedna prikladna odrasla osoba koja bi mogla barem nakratko poviriti dijete tijekom vremena koje provodi sâmo - možda više da mu "razbije" to vrijeme, nego da mu aktivno pomogne u ovom ili onom obliku?
Ja bih u toj situaciji pokušao dvije stvari. Kao prvo, zbog hitnosti i okolnosti bih sveo savjete na minimum minimuma koji čuva glavu, a sve ostalo pokrio jednom jedinom rečenicom: "ako osjetiš da si u nekoj opasnosti, iziđi iz stana/kuće i obrati se XXXX-u (valjda imate dovoljno blizu nekoga prikladnoga da mu se dijete obrati u kritičnoj situaciji)".
Na ovaj ćeš način izbjeći da se djetetu hrpa savjeta/uputa koje će odjednom dobiti izmiješa, da mu svi ti savjeti - i oni bezazleni i oni koji čuvaju glavu - budu jednako važni, i da stekne osjećaj kako je njegovo ostajanje sâmo nešto strašno, teško, opasno i nadasve neugodno. Djetetu se ni pod koju cijenu ne smije, u dobroj namjeri i u želji da ga se zaštiti, utjerati strah u kosti i najavljivati posve nesvjesno ostajanje doma kao riskantnu ratnu operaciju; dakle, mislim da je loše krenuti s paničnim sigurnosnim mjerama po stanu i slično.
Drugo: pogotovo u početku, skup poslova koje dijete mora obaviti treba svesti na minimum minimuma, a te poslove maksimalno pojednostavniti. Ako treba sâmo pojesti, stvar treba svesti na "jelo je već u mikrovalnoj, grij minutu i 48 sekundi, i to je to" - to podrazumijeva pripremu jela za čije je zgotovljavanje dovoljno grijati minutu i 48 sekundi, pa čak i pod cijenu da je to jelo manje ekstraturbo kvalitetno i superekstra hranjivo nego inače. Ako treba,
jednom ga odvesti do busa (zapravo, pustiti ga da jednom on tebe odvede na bus i pritom se praviti blesav i glumljeno raditi gluposti u prometu - prelaziti cestu na pogrešnim mjestima i tako to
- tako da ti dijete mora objašnjavati gdje i kako trebaš paziti da ne izgubiš glavu).
Uz ta dva načela, povremeno (ako je moguće) "telefonsko navođenje" (podsjećanje na tajming da bi se osiguralo da dijete svaku od obveza započne na vrijeme - najveća je opasnost ako bilo što radi u panici i žurbi) i - najvažnije
- veličanje svakog, pa i najmanjeg detalja u kojem je dijete dobro odradilo ostajanje, četvrtaš bi trebao bez većih problema ubrzo ući u štos.
Mislim da ćeš uskoro vidjeti da si jedina osoba kojoj je to ostajanje problem - ti
.