Quote:
medonaodmoru kaže:
Odnos pojedinca i društva je uvijek konfliktan i frustrirajući. Nekad je to očigledno, drugi put prikriveno. Za društvena bića, poput ljudi, život u zajednici predstavlja egzistencijalnu nuždu, okvir iz kojeg se ne može iskočiti. S druge strane, individualni interesi pojedinca suprostavljeni su interesima drugih pojedinaca u zajednici. Stvar se razrješava politikom (u najširem smislu te riječi), odnosno, sukob se potiskuje i održava na niskoj, održivoj razini. Politika dakle, moderira konflikte. Ovo vrijedi za sve tipove zajednica od obitelji do velike države. Kada prevladava potreba da se zajednica čvršće integrira, raste unutarnji pritisak, majorizacija, mobing, i otvoreno nasilje. Raste i individualni otpor te prijetnja da će kotao eksplodirati pa je nužno "pustiti paru". U suprotnom slučaju, u vremenima debelih krava, pritisak je nizak i mnogi si mogu priuštiti da napuste obavezne (frustrirajuće) odnose (u Skandinaviji npr). Društvene veze postaju labave i nestabilne, društvo je niskokonfliktno ali se javlja opasnost od potpunog gubitka društvene kohezije, ranjivosti i gubitka otpornosti na vanjske utjecaje.
|
U tvom postu postoji kontradikcija između atomističkog pogleda na društvo i uočavanja opasnosti od gubitka društvene kohezije. Prosvjetiteljstvo nam je dalo mehanistički i atomistički pogled na čovjeka kao na objekt u prirodi izložen raznoraznim kontingencijama. To je tvoj (i Humeov, npr.) pogled na čovjeka. U atomističkim oblicima liberalizma, pojedinac i njegovi ciljevi su primarni i od ultimativne važnosti kad se radi o društvenom životu, a društvena zajednica služi samo kao instrument ispunjavanja i međusobnog usklađivanja tih pojedinačnih ciljeva. Međutim, ovakav pogled na društvo nužno implicira pojedince koje nisu ni etični ni slobodni, te zanemaruje racionalni karakter društva kao i autonomni i racionalni karakter pojedinca. Pojedinac nije slobodan ako nije autonoman, racionalan i etičan - dakle ako nije usklađen s univerzalnim vrijednostima ili u krajnjoj liniji s apsolutom. U atomističkim socijalnim koncepcijama nema ideje dobra, a time automatski nema ni smislene ljudske zajednice. U smislenoj (ili, zašto ne - u "dobroj") ljudskoj zajednici nema ničega što nije transparentno određeno razumom. Ne radi se, dakle o nečemu što je "iznad" čovjeka i čemu se on mora naprosto pokoriti, nego se radi o nečemu što izvire iz same njegove prirode kao racionalnog bića. Slobodan sam kad mnome upravlja zakon koji emanira iz mene samog, iz moje esencije. Taj zakon je racionalan. A racionalno je univerzalno, a nije pojedinačno, atomistično, a pogotovo nije u konfliktu sa zajednicom. Etika može imati sadržaj samo s aspekta društva kao cjeline, a nikako s aspekta pojedinca. Pojedinac je samo životinja, ili biće u "prirodnom stanju".