Quote:
Sigmund kaže:
U tvom postu postoji kontradikcija između atomističkog pogleda na društvo i uočavanja opasnosti od gubitka društvene kohezije. Prosvjetiteljstvo nam je dalo mehanistički i atomistički pogled na čovjeka kao na objekt u prirodi izložen raznoraznim kontingencijama. To je tvoj (i Humeov, npr.) pogled na čovjeka. U atomističkim oblicima liberalizma, pojedinac i njegovi ciljevi su primarni i od ultimativne važnosti kad se radi o društvenom životu, a društvena zajednica služi samo kao instrument ispunjavanja i međusobnog usklađivanja tih pojedinačnih ciljeva. Međutim, ovakav pogled na društvo nužno implicira pojedince koje nisu ni etični ni slobodni, te zanemaruje racionalni karakter društva kao i autonomni i racionalni karakter pojedinca. Pojedinac nije slobodan ako nije autonoman, racionalan i etičan - dakle ako nije usklađen s univerzalnim vrijednostima ili u krajnjoj liniji s apsolutom. U atomističkim socijalnim koncepcijama nema ideje dobra, a time automatski nema ni smislene ljudske zajednice. U smislenoj (ili, zašto ne - u "dobroj") ljudskoj zajednici nema ničega što nije transparentno određeno razumom. Ne radi se, dakle o nečemu što je "iznad" čovjeka i čemu se on mora naprosto pokoriti, nego se radi o nečemu što izvire iz same njegove prirode kao racionalnog bića. Slobodan sam kad mnome upravlja zakon koji emanira iz mene samog, iz moje esencije. Taj zakon je racionalan. A racionalno je univerzalno, a nije pojedinačno, atomistično, a pogotovo nije u konfliktu sa zajednicom. Etika može imati sadržaj samo s aspekta društva kao cjeline, a nikako s aspekta pojedinca. Pojedinac je samo životinja, ili biće u "prirodnom stanju".
|
Ja ne negiram racionalni karakter društva, niti autonomni i racionalni karakter pojedinca. No čim kažemo da imamo autonomnog i racionalnog pojedinca i društvo (koje mu je sudbina) već se nazire konflikt. Konflikt je u samoj osnovi tog odnosa i nije razrješiv. Neka definitivna, racionalna i srednja "pogodba" nije moguća jer niti pojedinac, niti društvo nisu samo racionalni već i iracionalni te nisu statični već su u stalno mijeni. Svaki pokušaj razrješenja na način da klatno pomaknemo na jednu ili drugu stranu dovodi do loših, čak tragičnih posljedica. Pojedinac tako ne može biti ultimativno slobodan niti ultimativno etičan i pored toga što je težnja za maksimalizacijom slobode stalna kao što je stalna i potreba za uspostavljanjem/održavanjem etičkog karaktera društva.
To je stvarni svijet. Idealiziran svijet o kojem ti govoriš, svijet u kojem je posve racionalan pojedinac usklađen s univerzalnim vrijednostima, ne postoji. Pošto ja nisam Marx i samo tumačim svijet u kojem sam se zatekao, uzdržao bih se od prepisivanja recepata za postizanje općeg blaženstva.