|
S FB profila sudionika bitke u kojoj je stradao zapovjednik VP Alfred Hill.
Cijeli dan slušam priče o našim Herojima koji sigurno zaslužuju najviša priznanja u o obrani lijepe naše. Naš General Blago zaslužuje opravdano prvo mjesto. Ali i drugi zaslužuju da ih ne zaboravimo. Zato ću i ja malo napisati o našem Atili Mikiju Hillu.16.10. 1991. Na današnji dan zapovjednik sajmišta Ivica Arbanas i ja Ivan Anđelić njegov zamjenik nabavili smo dva sanduka granata 82 mm za minobacač,u Peradovićevu ulicu. Tu su naši HOS ovci u kemijskoj čistioni imali minobacač.U jutarnjim satima prije 8 sati. Začuli smo preko motorle Mikijev glas da su četnici napali vatrogasni dom i pravoslano groblje.Odmah sam počeo pucati prema kasarnoj da bih razbio dolazak neprjatelja. Nakon nekoliko minuta sa preke strane iza picerije iskočilo je 8. Naših vojnika koji su bezglavo bježali prema gradu. Zagalamio sam na njih i oni su stali kazavši mi daje sve paloi da se oni povlače od Masarikove ulice. Naše snage su držale vrh ulice od Preradovićeve Kačićevi ljudi market zelenu ulicu i Masarikovu Beretka Goran Lepen. Znao sam dase ovi moji nijedan nije povukao. Zapovjedio sam im odmah zamnom nazad.jedan je rekao da je jučer ranjen u ruku a drugi da ima visok tlak. Pustio sam ih da idu u bolnicu a ostalu šestoricu poveo za sobom do groblja dvije kuće iznad Rusinske crkve. Tamo sam zatekao Alfreda Hilla Dragu Križana i Antića Draginog šogora. Atila mi je rekao dasu četnici sa preke strane Krašove ulice od Emedijeve kuće do gore i u vatrogasnom domu. Stao sam na otvora vrata i pogledom preko groblja gledao prema Emedijevoj kuci. Počeo sam vikati ej imali koga pojavila su se dvojica na balkonu prve etaže jedan je imao crvenu kapu crnogorsku sličnu našoj Ličkoj. Razgovarali smo kuda idu koliko ih ima i gdje su im drugi. Nakraju sam ga pitao jesi li ti četnik našto je on odgovorio uz vojsku. Ja sam ga pozvao da dođe kod nas a on kaže e jebiga. Njegovi su trebali biti na našoj strani ali nisu uspjeli. Ja sam kod sebe imao škorpion i pištolj pa sam od Sabe uzeo automat i istresao cijeli okvir na njih a Hillu sam rekao da RB puca u Emedijevu kuću na kojoj su oni bili. Miki je ispalio i granata je pogodila krov koji se u sredini prolomio. Oglasio se Lipi i kaže dođi gdje o se rastali imam paket za tebe. Ja odmah krećem a ova šestorica idu zamnom mislio sam treba nešto i ponijet.Pretrčavajući masarikovu Miroslav Pšenica pada pogođen u trbuh sa boka. Povlačimo ga u dvorište i dvojica ga odnose u bolnicu,ostala trojica idu zamnom. Stižemo do Lipog a on mi daje petoricu Hosovaca. Pašu Antolića Žaca Ćurkovića i Burića. Ja odlučujem dase nevraćam isti putem nego niže prema gradu ispod crkve kroz grblje iza dvije kuće nasuprot Emedijeve kuće. Odmah nam se priključuje i Miki Drago i Antić.Bitka je trajala cijeli dan nas 12 prtiv 200 tinjak crogorskih specijalaca. Transporter se tri puta spuštao do Emedijeve kuće. Prvi put kada se spustio Miki je pucao na njega RB na udaljenosti pet metara.Miki je opali sa groblja dolje na njega on je odmah uzvratio a ja sam Mikija povukao za ruku da je guzicom bubnio na zemlju. Čudili smo se kako nije ranjen jer je trocjevac ipalio rafal a bilo je i rasprskavajućih metaka. Cijeli dan smo pucali jedni na druge na udaljenosti desetak metara i Žac je bio ranjen po licu od granita spomenika i nije htio ići u bolnicu.Vidjeli smo da se četnici imali dosta mrtvih i ranjenih i kako se povlače .Odmah sa zvao Beretku LepenaGorana ii uz psovku vikao u motorolu da nesmije niko proć. Goran se odmah javio Doktore evo ih sedam leži na raskršću i čujem ih kako traže avionsku podršku. Ja Mikiju kažem da moramo vratiti vatrgasni dom ako to ne napravimo i oni dovuku svoje snage na tu uzvisinu mi smo gotovi za par dana. Miki se slaže i predlaže da mu ostavim samo jednog i dok je on živ tu neće proći. Antić ostaje sa Mikijem a ostali idu zamnom ispod tvornice prva kuća preko krova šupe na groblje prema vatrogasnom
Na vrhu kod kapele stoji Transporeter. Pošto ja uvjek idem prvi a povez mi na oku kada sam se popeo odmakao trdesetak metara vidim da su oni dosta iza mene pa ih pozivam da priđu da opet nemoram pitat dali je moj ili nije.Naša grupa luđaka Ja Doktor Zvone Burić Križan Sabo mladi čovjek koji je imao suprugu i dijete kod Ose u skloništu i još jedan kome neznam ime ulazimo u Vatrogasni dom koji je sa prednje strane potpuno zarušen a unutra izgoren kao u paklu. Pregledao sam sam Ivankovićevu kuću u kojoj su bili naši Tigrovi i ona je saprednje strane totano uništena. Sa gornje strane dvije katnice otvaram vrata a grupa strarijih ljudi i žena uplašena gleda. Pitam ih ima li tu naših a koji su to naši za njih jedna baka od straha se ispovraća.Ja ih napuštam i čudim se što im bi. Oni kad su vidjeli mene sa povezom na oku zapušten i šešir kao kapetan kuka sa dunava. Vraćam se u domko svojih a granate samo padaju. Miki se javlja na motorolu i viče Doktore pomozi ranjen sam ja sam se skamenio on ponovno viče Doktore pomozi ja zovem Jastreba da odmah šalje Brzog. Jastreb odgovara da je već poslano a Miki i treći put zove samo mene. Znao sam da mu pomoć može najprije doći iz grada autom i spasit ga. Jer mi gore dok se spustimo nazad a nemamo ni nosila nemožemo mu pomoći. Nakon kraćeg vremena javlja se Arbanas i kaže Lipi našao sam ga nastavi akciju dalje, meni je laknulo.Arbanas i Robert Šilić su našli prvi Hilla i Antića koji se držao rukama za glavu i govorio da nevidi ništa jer je od granate koja je pala na beton dobio po očima. Miki je uspio prepznati Arbanasa i samo prozborio Ševa ti si i ubrzo izdahnio.Lipi i Robert su poveliAntića gore na groblje je jedan transporter patrolirao u blizini. Odmah zatim stigao je Zlatko Krajinović koji je susreo našeg Josipa Belobrajdićai Zvonu Mažara koji zajedno pronašli Hilla mrtvog. Priključio im se tu i Antun Gazafi stavili ga u auto i odvezli u grad. Naša grupa ne napušta vatrgasni sve dok nije pao mrkli mrak i dok nismo sigurni da nema više napada. Tada Burić iZvone vraćaju se na svoje položaje. Ja ostavljam Dragu Križana Sabu i tog kome neznam ime da čuvaju vatrogasni dok ja nedovedem pojačanje. Zovem Lipog odlazimo u općinu kod vojne policje a tamo nam Franjo Šoljić kaže da su svi na položaju. Odlazimo kamionom koji vozi naš Gumeni Mijatović Šoljić Lipi i Ja kod svodova i varteksove trgovine. Fap radi ipozicija gori nismo ni razmišljali dase vidi sa one strane dunava. Bili smo zaokupljeni kako nam policija treba navatat novih ljudi da pokriju vatrogasni,kad je neko povikao bježite utrčali smo u trgovinu i začuli jaku detonaciju. Granata 120 mm pala na cestu gdj smo mi bili prije nekoliko sekundi i vidjeli našeg Gumenog koji je smrtno ležao na cesti. Davao je još znakove života ali ne dugo. Svi u gradu su mislili da je Vatrogasni dom pao i zauzeli obranu ispod Bećarskog križa ali nša trojica heroja se nisu micala dok nismo stigli sa pojačanjem. Vatrogasni dom više nikad noje bio ugržen i sa njega se išlo u proboj. Mislim da će nakon ovog svima biti puno jasnije većina od ove grupe nije uspjela preživjet.
Tekst napisao dok. Andjelic
|