imam starijeg koji se budio prečesto od rođenja i mlađu od 11 mjeseci koja je spavač od rođenja i činjenica je da ako beba nije spavač, nikad nije niti neće biti. iako je tek s 2 godine prespavao noć, još uvijek dođu faze kad se budi po noći, često jednom, rijetko dva puta.
ili se probudi jer nešto ružno sanja, pa zove i plače. ili se zbudi ide na wc. ili se zbudi jer je izgubio Jurića s kojim spava. ili se zbudi jer bi htio ne znam ni ja što. sad su se još i javili strahovi od mraka, čudovišta, sata (koji je u njegovoj sobi od uvijek), pitaj boga što će sve još izmisliti. uspavljuje se minimalno pola sata do sat!
a ona čista suprotnost, ne želim o tome pisati na ovoj temi.
