ja imam dve frendice koje ne mogu zadržati pogled fokusiran na sugovornika u kontinuitetu. TO meni nije noromalno!! (A dugo se znamo), onnak ko fol me prate kad pričam i onda ono u nekom trenutku (potpuno neovisno o sadržaju, može bit dosadno, može bit zanimljivo), skrenu negdje pogled, ko da imaju neki unutarnji šlus
Generalno volim da me ljudi gledaju u oči i ja ljude gledam u oči, bilo da se radi o mojoj obitelji, prijateljima, teti u pekari, ili bakici u tramvaju kojoj prepustim mjesto. To je naprosto pristojno. Kao u rukovanje na mlohav način. Popizdim. To govori o karakteru.