Quote:
okruglica kaže:
Moja priča, moj kraj. Piss off 
Ma, zapravo si me sad malčice zamislio... čula sam tisuću puta za "instant" preobraćenja ateista u vjernika, ali gotovo nikad za obrnutu situaciju. Ako je vjernik postao ateist, to je uvijek bilo u stilu laganog odumiranja.
Mislim da se Bog ne gubi "spoznajom", nego pretežito iz razloga jer ljudi ne mogu pomiriti vjeru sa svojim djelima. Pa je lakše odustati od odlaska na misu, nego od sve primamljivije čašice vodke, recimo. Gušenje savjesti. |
Kakve veze ima votka i vjera
Alkoholičar ne može biti pravi vjernik?
Dobra primjedba, gubitak vjere je slijed događaja. Dijete kao tabula raza prihvaća sve što mu roditelji serviraju, od vjere u boga do ideje rode koja nosi malu djecu. Vlastitim sazrijevanjem donosi zaključke i postaje ono što jesu. Dakle, nevjernici su posljedica dugogodišnjeg sazrijevanja i građenja vlastite slike o svijetu.
S druge strane, instant konverzija je čisti oportunizam. U Kraljevini Jugoslaviji je bilo 19.000 članova partije. Komunisti pobjede, postanu vlastodršci i, pufff, evo ti milionskog članstva. Prođe pol stoljeća, padne komunizam i puff, evo ti turbo katoličke države u kojoj se 89% stanovništva izjašnjava kao vjernici.
Usput, kakve veze ima komoditet i odustajanja od odlaska na misu sa vjerovanjem. Zar je prisustvo na misi temelj vjerovanja? Zar je time bivši partijski sekretar (aka, predsjednik Sabora) postao pravi i kvalitetniji vjernik više vrijedan od onoga koji nogom nije kročio u crkvu?
Moja pokojna baba iz svojih osobnih razloga pol svog života nogom nije kročila u crkvu i usprkos je do zadnjeg daha bila predani vjernik.