Quote:
Da Kang kaže:
Draga Ella / Leona,
moraš shvatiti neke elementarne pojmove po pitanju religije: pravila vrijede samo za one koji vjeruju. Jer inače, sve one koji jedu prasetinu morao bi zgromiti alah, nije li tako ? Da ne navodim daljnje primjere, kako ja ne vjerujem u tvog boga, nije me nimalo strah njegove osvete. A i zbog čega ? Ako misliš zbog slike, moraš znati da je to samo tvoja ili nečija predodžba osobe za čije postojanje nema dokaza, kako nam povijesna znanost tvrdi. Da je ta osoba kojim slučajem ipak postojala, s obzirom na mjesto i vrijeme gdje je rođena i živjela, sličila bi na bradatog, tamnoputog talibana a ne na arijevca, kakvim ga zapadnjaci vole prikazivati.
 |
Povijesna svjedočanstva ne dovode nikada u pitanje postojanje povijesnoga Isusa. Nema baš nikakva razloga da bi danas netko nijekao da je postojao čovjek u Galileji i Judeji koji se zvao Isus (Ješua ili Jehošua), koji je naučavao i imao svoje sljedbenike i koji je umro mučeničkom smrću. Govoriti danas da on nije postojao, znači zanemariti zdrav razum. Prva povijesna svjedočanstva o Isusu i događajima oko njega donosi židovski vojskovođa u Prvom židovskom ustanku protiv Rimljana, koji je potom prešao na rimsku stranu i nastojao Rimljanima približiti Židove, njihovu povijest i njihova vjerovanja. Riječ je o Josipu Flaviju koji je živio od oko 37. do oko 103. godine. U svome djelu „Židovske starine“ pisanom 93. ili 94. godine on neizravno govori o Isusu kad spominje nezakonito kamenovanje apostola Jakova, tadašnjeg predvodnika jeruzalemske kršćanske zajednice. Flavije ondje piše: „Hanan […] sazva Sanhedrin te onamo predvede brata Isusa zvanog Krista, imenom Jakova, optuživši ga da je prekršio Zakon i osudivši ga na kamenovanje“ (Ant. XX, 200).
Tvoj stav je nešto sasvim drugo od povijesnih činjenica koje postoje, samo ti ih očito nisi proučio.
Slika koju si postavio govori dovoljno o tebi i tvojem poštivanju drugih ljudi.
Vjera je milost. Dobijaju je oni koji ju žele primiti, pa čak i mole za nju. Bog nam daje i dar slobode. Lijepi dar koji od nas traži da učinimo izbor. On poštuje našu slobodu, našu odluku. Možemo odbaciti Boga, njegovu ljubav, njegovu ispruženu ruku.
Pakao nije mjesto ili prostor, nego stanje čovjekove duše u kojoj nema mjesta za Boga.
Čovjek koji je naučio istinski voljeti, zdrav je. Čovjek se može pronaći jedino kroz bezuvjetno darivanje samoga sebe, dakle jedino po Ljubavi. Čovjek ne može razumjeti samoga sebe, smisao svog života, patnje i uspjeha bez Isusa.
Isusove riječi vraćaju nadu, daju smisao, omogućavaju da se rastrgani život započne ispočetka. Ljudi koji ga slušaju zaboravljaju na ovozemaljsko. Njegov nauk daje snagu, oduševljava, privlači. Isus vidi želju s kojom mu čovjek pristupa. Vidi bijedu i siromaštvo čovjeka lišena ljubavi.
Kao Gospodin, Spasitelj, Dobri Pastir ne dopušta da itko otiđe od njega praznih ruku, gladan, žedan. Daje jesti i piti. Isusova ljubav ispunjava srca slušatelja, taži njihovu glad i žeđ.
Želim ti mir u srcu i pozz i tebi