[Malva]

Već neko duže vrijeme se pokušavam poboljšati što se tiče gledanja u oči, jer gledam u oči samo ljude s kojima sam jako bliska.

Ne znam uopće kako se to radi, jer svaki put kada pokušavam sugovornika kontinuirano gledati u oči, osjetim se nelagodno i pogled pomaknem ulijevo ili udesno i gledam u daljinu (tek tako da su oči "blizu" sugovornika). Ponekad gledam u obrve ili kosu.

Da ne govorim o trenutcima kad razgovaram s osobom koja mi se sviđa, makar znam da je nepristojno gledati u pod i češkati se tu i tamo po vratu, ja to svejedno radim. I nakon što shvatim da je to bio okidač žalim za tim postupcima.

Slažem se da je razlog izbjegavanja kontakta s očima jedna nesigurnost i strah da sugovornik ne "vidi" nešto u mojim očima. Znam da je nepristojno izbjegavati gledanje u oči, no, unatoč tome, mene je zaista ponekad sram to i raditi. Nije da sam se pobunila ili utuvila si neki skroz drugačiji film u glavi dok sugovornik priča, već me jednostavno sram ponekad gledati ravno njemu u oči.

Ali, svejedno, u čemu je problem? Kako to riješiti?
Zar je potrebno mnogo vremena za promjenu?