Quote:
mantisa kaže:
Bi li ti?
Možemo zapitat svatko sam sebe.
|
Ja sam si postavila drugačije pitanje: bi li mogla noćima slušati plač male djece koja umiru na betonskom podu zazivajući majke i očeve?
Bi li mogla voditi kolonu vrtićke djece u plinsku komoru?
Bi li mogla mirno gledati kako pred očima neke očajne majke ubijaju njeno novorođenče da bi zatim i njoj sprašili metak u čelo?
Sada mi se čini da ja to jednostavno ne bi mogla pogotovo ako bi to trajalo danima i godinama.
Međutim, ovim ne želim kazati da sam moralno iznad onih koji su to radili jer sam nešto posebno i jer sam bolja od njih.
Već sam se jednom zapitala bi li, da sam rođena nešto istočnije i odgojena drugačije, danas bila dobar taliban? Bi li ponosno stajala iznad nekog jadnika sa mačem u ruci spremna da mu nekoliko sekundi kasnije s užitkom odječem glavu?
Jesam li ja ovakva kakva jesam, sa moralnim načelima koje imam produkt genetike ili odgoja? Ili nečeg trećeg?
Citirala sam Fromma, citati koje sam odabrala odražavaju i moje misli. Koja to veza veže mene i čovjeka rođenog i odraslog u drugim vremenima? Zašto su mi njegovi stavovi bliskiji od stavova susjeda koji živi u stanu do mojeg?
Kakvi to ljudi mogu četiri godine ubijati neku tuđu djecu i istovremeno brisati suze sa lica svog djeteta? Kakvi to ljudi mogu ubijati jer im se tako kaže, da bi zatim odložili oružje i mirno živjeli dalje jer im se to kaže?