Rodila sam na
Sv. Duhu prije dva i pol mjeseca. Domovi izmiješani. Porod je bio izuzetno lak, s obzirom da mi je ovo prva beba. Odlazila sam na CTG svaki drugi dan i dva dana prije oroda bila sam 4 cm otvorena. Trudova na CTG-u nije bilo.
Trudovi su počeli u 20.20 i to odmah svakih 5 minuta. odmah sam se istuširala, pokupili smo stvari i krenuli. Trudovi su sad bili svake 3 minute i, dok smo došli do bolnice (oko 21.30) bilu su već svake dvije minute-minutu.
Sa svojim sam se liječnikom dogovorila da će na porodu sa mnom biti mama i da ću rađati na stolčiću (ako bude slobodan).
Primila me je mlada liječnica, šokirana da sam tek sad došla jer da sam 8 cm otvorena i da klistir i estetski zahvati neće biti mogući jer da je prekasno (bez obzira na to što nisam dobila klistir, u trudovima se nisam ispraznila na krevet); mojoj je majci rekla da nije uobičajeno da na porodu bude majka i da ona mora pitati da li je to OK te je upitala ima li završen trudnički tečaj
. Meni je objasnila da im je gužva i da je slolčić
te me je zakačila na CT, ostavila samu i otišla pratiti komplicirani porod, koji je bio u tijeku... između zavirivanja u taj porod iz susjedne mi je sobe uzimala podatke (meni su trudovi sad bili praktički jedan za drugim i ja se uz najbolju volju nisam mogla derati da me razgovjetno čuje, a ona mi je onda, u poluljtom tonu, objašnjavala da moram surađivati
).
U međuvremenu je nazvao moj liječnik te se liječnica promjenila za 180, ali stolčić ipak nisam dobila
.
U rađaonu su me prebacili čim se oslobodio krevet (predrađaonu sam preskočila)... negdje oko 21.50 - naravno, na krevet
. Pustili su moju majku, a primalja je bila
(pratila sam njene naputke o disanju... naravno, koliko sam bila u stanju). Bebu sam rodila u 3 truda u 22.25. Između tih trudova, liječnica mi je pokušala uvaliti drip, s obrazloženjem da trudovi prekratko traju, što sam kulturno, ali energično odbila. Komentar nakon poroda (a na komentar moje mame kako je bilo brzo) jest bio njen pomalo predbacujućim tonom izrečen komentar da bi bilo brže da sam joj dozvolila da mi da drip (možda se liječnici u rađaoni natječu tko će poroditi brže
... meni se, pak, o glavi vrtilo pitanje bi li pukla i da li bi me rezali da su ispunili moju želju za stolčićem, ili je porod ipak bio prebrz da bi se koža stigla rastegnuti).
Rezala me je s jedne strane, s druge sam pukla. Sašila me je s obje strane: tamo gdje sam pukla bolilo je nesnosno dok me je šila, ali kasnije to nikad nisam osjetila. Ovaj drugi šav zagorčavao mi je život tjedan dana pa sam se vratila u bolnicu da mi uklone šavove (po savjetu liječnika, koji me je pregledao ro otpuštanju iz bolnice); naime, nakon pojave kravljeg ludila, rabe sintetički konci, koji se razgrađuju 50-60 dana i česte su reakcije na konac!