Quote:
blackbird's rose kaže:
Jooj...što se tiče kršćanstva,a i općenito religija i ateista tu se stvarno čovjek može pošteno posvađat,što nema smisla. Mislim,po nekim svojim teorijama mogu reći da bi se smrti trebali bojati samo oni koji nemaju život. Ne u smislu toga da bi cijeli život trebali provesti zabavljajući se,opijajući etc. I sranja poput,kad smo već kod smrti,gubitka voljenih osoba i raznih nesreća-sve je to život. Oni ljudi koji nemaju život,ne znam kak da kažem...to su ljudi koji nemaju planova,ne razmišljaju ni o čemu i "troše vrijeme",zapravo kao da čekaju smrt? 
Treba znat spiskat taj svoj jedan život.
Ako vjeruješ u reinkarnaciju...više života.
Jeste znali da mozak,nakon što cijelo tijelo otkaže,živi još i do sedam minuta?
Mislim da se s opravdanim razlogom bojiš načina na koji ćeš umrijeti. |
Ne znam po čemu si došao/la do tog zaključka, ja smatram da svatko ima svoje mjesto tamo "gore" bez obzira na način života... smrt služi kao svojevrsna vrata svim ljudima da pređe u samo drugi oblik postojanja. Pakao i raj sami po sebi ne postoje kao mjesta već sama spoznaja poslije smrti (ako to postoji) dovodi do osiječaja krivnje pa se osoba ili sada "duša" samu sebe kažnjava ali nikako ne vječno, do onog trenutko dok samoj sebi ne oprosti nakon čega ide dalje, naravno to ne znači da ma kakav grijeh bio da je na kraju sve oprošteno, taj grijeh je i dalje tu samo što više to nije otvorena rana .. ožiljak ostaje... to je neka moja vizija svega toga... neko možda mislim previše nadrealistično ili blabla, ja kažem: Pričamo o stvarima koje nisu s ovog svijeta, a pošto nitko od nas ne može zamisliti ne zamislivo moramo se služiti onim što znamo, stoga, moja slika možda izgleda malo krivo onako kako ju interpretiram ali što mogu kada još nisam umro...