|
čitala sam da mi roditelji stalno želimo djetetu "usaditi" samopouzdanje, koje je objašnjeno kao osobina ljudi koji misle da sve mogu što žele, ali da je puno bitnija samosvijest. e sad razlika između toga dvoje bi bila, kako je tamo navedeno na primjeru, osoba koja je samosvjesna npr. odluči da se bavi nogometom i vidi da mu ne ide, i neće zbog toga smatrati da nezna ništa u životu, već će smatrati da jednostavno nije za nogomet, osoba sa niskom samosviješću će zbog toga smatrati da ne vrijedi ništa i da ništa dobro ne radi. dok samopouzdanje opisujukao mjeru za ono što smo sposobni učiniti. samopouzdanje bi bilo stečena osobina (vanjska osobina), a samosvijest dolazi iznutra, znači da netko vrijedi samim tim što postoji a ne zbog toga što je ili nije sposoban učiniti. ako netko ima zdravu samosvijest rijetko nema samopouzdanja, dok se obrnuto događa.
e sad, po ovome ispadne da nije dobro da ga pustite da stalno pobijeđuje, jer mu tako raste samopouzdanje ali ne i samosvijest, jer mora naučiti da vrijedi i kad ne pobjeđuje. treba nekako riješiti to što se on osjeća loše sam sa sobom ako ne pobjeđuje.
isto tako hvaliti dijete radi nečeg što je napravilo uzrokuje da misli da vrijedi samo ako nešto može, a ne zato što postoji. znači ako on napravi nešto dobro trebalo bi ga pitati da li je zadavoljan s tim što je postigao i reći da vam je drago radi njega, a ne da misli da mora pobijeđivati da bi vi bili zadovoljni sami sa sobom.
u biti da ne duljim, sve to što vi radite bi radila i ja, ali nakon ove knjige jednostavno mi se sve promijenilo, ja još imam malu curicu i nemam iskustva sa tako većim djetetom, ali bi vam preporučila da pročitate knjigu "vaše kompetntno dijete", već sam je par pita preporučivala na forumu (mislit će ljudi da nisam normalana, stalno udaram po istom), ali jednostavno mislim da knjiga vrijedi i da bi vam promjenila neke stavove i mišljenja isto kao i meni. pročitajte ju nećete požaliti.
|